Naša ustanova i ove godine uključila se u obilježavanje TJEDNA PSIHOLOGIJE obradom teme namijenjene roditeljima pod nazivom
EKRANI – DA ili NE? KADA i KOLIKO?
Djeca obožavaju ekrane iz nekoliko razloga. Prije svega računalo zanima djecu zato što je ono sa svim onim što nudi novo. Ono nudi šarene sličice, reproducira glazbu i u sekundi omogućuje pristup mnogim sadržajima. Također, sadržaj za djecu smišljeno se kreira. Crtići i videoigre dolaze u slikama koje se jako brzo izmjenjuju i to je napravljeno namjerno, jer je to jedini način kako privući dječju pažnju koja je vrlo spontana, lako otklonjiva i treba je moći zadržati.
Kad su djeca dugotrajno izložena takvom sadržaju to može dovesti do problema s pažnjom. Dok upijaju slike koje su impresivne i koje se jako brzo izmjenjuju djeca uče usmjeravati pažnju na vizualne podražaje. To je i razlog zašto sve teže usmjeravaju pažnju na ono što čuju, što posebno dolazi do izražaja kad krenu u školu. Također, gledanjem ekrana mozak se nauči na prebrzu izmjenu slika pa im druge aktivnosti nisu dovoljno zanimljive da bi im zaokupile pažnju.
Ono što također može narušavati pažnju je pozadinska buka (drugi ekran koji je uključen u prostoriji gdje je dijete). Mala djeca se teže mogu usmjeriti na aktivnu igru ako je televizija ili neki drugi ekrani u pozadini uključen.
Prekomjerno gledanje ekrana dovodi do slabljenja ili čak nerazvijanja govornih vještina, manjeg rječnika, smanjene sposobnosti djece da vode razgovijetan razgovor i slabijeg razumijevanja neverbalne komunikacije. Loša strana digitalnog sadržaja je i u tome što pritiskom na gumb na računalu ili mobitelu dobivamo sve istog trena. Stvari tako ne funkcioniraju u životu pa često vidimo djecu koja nisu navikla da u školi trebaju uložiti više truda i, ako ne uspiju odmah, isfrustriraju se i imaju ispade bijesa. Zapravo su jako nesigurna jer nisu imala iskustvo uspjeha u stvarnom životu
Ekrani utječu i na spavanje. Liječnici savjetuju da barem 2 sata prije spavanja djeca ne gledaju u ekrane. Razlog je taj što plavi spektar svjetla iz ekrana zaustavlja proizvodnju hormona spavanja. Osim toga, mozak je stimuliran brzom izmjenom slika, zbog čega se teško opušta i mirno tone u san. Pretjerana izloženost crtićima može dovesti i do tzv. noćnih terora. Istraživanja ukazuju na to da tko na TV-u gleda puno nasilja ili igra nasilne videoigre taj će u stvarnom životu biti nasilniji.
Događa se efekt koji se zove normalizacija nasilja. Djeci koja su izložena nasilnim sadržajima na ekranu nasilje postaje normalno i prihvatljivo ponašanje. Zato je jako važno pratiti kakvom sadržaju su izložena djeca.
Opasnost korištenja ekrana je i to što neka predškolska djeca znaju koristiti internet, a nisu još dovoljno zrela za određene sadržaje koje tamo mogu pronaći pa se može dogoditi neželjena kupovina u raznim aplikacijama, da pokupe virus, da vide neprimjerene sadržaje, da nekom otkriju povjerljive podatke, da postanu žrtve pedofila i sl.
Provođenje previše vremena pred ekranima ima negativan utjecaj i na zdravlje općenito. Kada se većinu dana ne krećemo, nego sjedimo pred ekranom povećava se rizik od prekomjerne tjelesne težine, poremećaja kosti i zglobova, srčanih problema, dijabetesa i sl.
UČE LI DJECA PUTEM MEDIJA?
Rezultati istraživanja pokazuju da korištenje medija ne rezultira nikakvim učenjem. Postoji puno sadržaja koji su označeni kao edukativni i roditelji ih često koriste ne bi li potaknuli djetetov razvoj na taj način, no treba imati na umu da ta vjerovanja nisu potvrđena istraživanjima. Ono što je potvrđeno je da djeca mlađa od tri godine nikako ne napreduju na taj način. U jednom istraživanju znanstvenici su ispitivali roditelje o navikama korištenja medija njihove djece, a s tom djecom je proveden jezični test. Djeca koja su gledala TV ili DVD za bebe su poznavala bitno manje riječi i bila su usporena u svom jezičnom razvoju, za razliku od one djece kojoj su roditelji svakodnevno čitali, pričali priče ili su slušali glazbu.
UTJECAJ NA MOZAK Istraživanja pokazuju da ekrani zaista mijenjaju mozak – strukture mozga se mijenjaju na negativan način, a što duže dijete gleda u ekrane to su promjene u mozgu dublje. Kad se beba rodi, ona već tada ima gotovo sve neurone koje će ikad u životu imati. No, cilj pravilnog razvoja mozga je stvoriti veze između tih neurona (tzv. bijelu tvar), a to se najviše odvija upravo u prve tri godine. Zdrave stanice u mozgu ne znače uredan spoznajni razvoj. One su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan razvoj, ali to se neće dogoditi samo od sebe. Neophodan je podražaj iz okoline: kontakt s bliskim ljudima (roditelji), igra, istraživanje, kretanje i komunikacija. Ako toga nema, stanice mozga se ne razvijaju nego propadaju.
VRIJEME PRED EKRANIMA Tijekom 2016. i 2017.godine u Hrvatskoj je provedeno istraživanje o korištenju digitalnih medija od strane predškolaca. Pokazalo se da prosječno predškolsko dijete provede pred ekranima 2,4 sata radnim danom, a 3 sata vikendom. Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je da djeca do druge godine uopće ne budu pred ekranima, a od 2. do 6.godine maksimalno 1 sat dnevno. Preporuka je takva upravo zato što su prve 2 do 3 godine života ključne za razvoj mozga koji u tom periodu raste brže od bilo kojeg drugog dijela tijela. Tijekom tog perioda, mozak je jako osjetljiv na pozitivne utjecaje, ali i ranjiviji nego što će ikad više biti na negativne utjecaje!
NADZOR U spomenutom istraživanju u Hrvatskoj se pokazalo da tek svaki četvrti roditelj osigurava programe koji prate aktivnost djeteta i koji blokiraju neprimjerene sadržaje. Velik broj ljudi ne zna što su ti programi i kako se aktiviraju. Važno je informirati se o ovim mogućnostima i koristiti ih kako bismo zaštitili djecu. Nijedan roditelj ne može baš uvijek biti prisutan pa je dobro da se pobrine za sigurnost djeteta i u situacijama kad nije tu.
Roditeljima su na raspolaganju razni alati poput:
· Roditeljske postavke na mobitelu
· Kidrex – tražilica za djecu
· Youtube za djecu
· Family link
· Pegi oznake videoigrica (nije oznaka težine igre, nego oznaka koja sugerira od koje dobi je igra primjerena za djecu po svom sadržaju)
· Razmisli pa klikni ide u vrtić – interaktivna slikovnica koja olakšava razgovor o sigurnosti na internetu i prilagođena je predškolskom uzrastu
Ne zaboravite najbolji alat ste vi– vas nitko ne može zamijeniti u ovom području.
UPOTREBA TEHNOLOGIJE U OBITELJI
Tehnologija je dio našeg života i ne možemo je izbjeći. Ono što je važno je imati pravila i za taj dio života. Odredite vrijeme i minutažu korištenja ekrana za djecu. Kod djece niže dobi najbolje je dogovoriti se unaprijed. Ako smo odlučili dati djetetu sat vremena u danu možemo ga uključiti u dogovor tako što ćemo ga pitati “Želiš li pola sada, a pola poslije”. Kad djecu uključimo u donošenje nekog pravila lakše će ga i poštivati. Dobro je najaviti vrijeme prekidanja kako bi se dijete pripremilo na kraj. Možemo mu dati na izbor da on ugasi TV ili želi da ga mi ugasimo. Ako dijete ne želi ugasiti možemo reći “Znam da bi htio još gledati, ali sada je kraj, prošlo je vrijeme koje smo dogovorili i sada moramo ugasiti”. Ako dijete ima ispad bijesa pokušajte ostati smireni i razumjeti, koliko god nam je to u tom trenutku teško, da dijete to ne radi namjerno, nego da je to potreba njegovog mozga. Odredite koji sadržaji su (ne)prikladni – prepustiti odluku djeci o sadržajima koje će gledati može biti rizično. Vi kao roditelj trebate utjecati na to koje sadržaje dijete gleda – izaberite one koji su prilagođeni djeci sadržajem, stilom, jezikom, koji su koliko-toliko edukativni, koji nemaju agresivne scene i svakako razgovarajte s djetetom o onome što gleda – tako potičete njegovo kritičko razmišljanje. Ponekad treba odrediti pravila iza roditelje – npr. dva sata dnevno ne diramo mobitel i bavimo se djetetom ili nema mobitela prije spavanja, nego čitamo knjige u to vrijeme ili nema mobitela za vrijeme obroka i sl. Imajte na umu da dijete uči od nas gledajući nas. Stoga kako želimo da nam se dijete ponaša tako se trebamo i mi ponašati. Razradite sustav praćenja provedbe i nagrađivanja poštivanja pravila. Osmislite drugačije načine provođenja vremena s djecom koji su zabavni za djecu i vas – društvene igre, boravak na zraku, priprema obroka, kreativne aktivnosti (crtanje, rezanje, lijepljenje), vožnja biciklom, i sl. Imajte na umu da malo dijete uči puno više lupanjem i igranjem tavama na podu dok vi kuhate nego što uči gledajući u ekran u to vrijeme.
ŠTO DJECI TREBA
Djeci predškolske dobi najvažnija je spontana i slobodna igra i vrijeme koje provode s roditeljima. Kroz slobodnu igru djeca razvijaju sposobnosti potrebne za život u zajednici s drugim ljudima. Kroz igru razvijaju svoj mozak, govor, jezik, komunikaciju, inteligenciju, motoričke i socijalne vještine, uče kako funkcionira svijet koji nas okružuje. Preporučuje se uvesti što više tjelesne aktivnosti i izlazaka na zrak – tako ćete bar malo umanjiti posljedice izloženosti ekranima. Npr. za pola sata gledanja crtića dijete bi trebalo u tom danu provesti vani u slobodnoj igri barem duplo više. Boravak vani je jako važan jer djetetu treba skakanje, trčanje, penjanje, plesanje, da se vrti. Trebaju što više razvijati sva svoja osjetila.
POTPUNO UKINUTI EKRANE? Nemoguće je i nepotrebno ukinuti ekrane svojoj djeci. Djeca trebaju imati dodir s tehnologijom jer živimo u vremenu kad je to naša svakodnevica. Ono što djeci treba je da ih vodimo u tome da se tehnologijom koriste na način koji je dobar za njih – pri tome treba postavljati granice koliko će vremena u danu koristiti ekrane i brinuti o tome što rade i kojem sadržaju su izloženi.
Korisno za roditelje: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/rijec-ravnateljice/screen-time-prvo-nacionalno-istrazivanje-poliklinike-o-izlozenosti-predskolske-djece-svim-ekranima-2/https://issuu.com/hrabritelefon/docs/ht_memory_brosura_previewhttps://odrasli.hrabritelefon.hr/clanci/dijete-i-sigurnost-na-internetu/https://svijetsnova.hr/gledanje-ekrana-koliko-je-primjereno-s-obzirom-na-dob-djece/
Manfred Spitzer: Digitalna demencija
