U utorak, 9. lipnja 2020. godine, u dvorani matičnog vrtića, u vremenu od 17,00 do 19,00 sati, održana je 4. sjednica odgojiteljskog vijeća Dječjeg vrtića Maslačak Belišće. Središnja točka dnevnog reda bila je tema pod nazivom „Utjecaj igre na razvoj djeteta“ koju su pripremile kolegice Mirjana Trampus i Suzana Svoboda, odgojiteljice predškolske djece.Sadržajno obrađena su slijedeća poglavlja:
1. Dječja igra i tjelesni razvoj
2. Dječja igra i kognitivni razvoj
3. Dječja igra i razvoj socijalizacije
4. Dječja igra i razvoj govora
5. Dječja igra i emocionalni razvoj
6. Dječja igra i rodne razlike
7. Vrste igara i igrovnih aktivnosti
8. Dječja igra s pbzirom na dob
9. Kako odabrati dobru igračku
10. Dječja igra – savjeti roditeljima i odgojiteljima
11. Zaključak.
Igra je najvažnija djetetova aktivnost u predškolsko doba. Dijete se kroz igru afirmira, vlastitom aktivnošću stječe nove spoznaje o sebi i ljudima općenito, prerađujući, predstavljajućio ili zamišljanjem svog iskustva. Igra oslobađa od napetosti, olakšava frustracijske situacije, rješava konflikte i zadovoljava dječje želje i potrebu da se osjaća odraslim.Dijete se u igri osjeća nesputano i otvoreno,slijedi svoju koncepciju i zamišljeni tijek igre stoga nije potrebno prekidati nepoželjnim intervencijama. Dijete igru doživljava kao nešto ozbiljno jer u njoj istražuje, kombinira, isprobava i koristi različite strategije, a odrasli može biti poželjan suigrač ako i sam tako doživljava igru te uvažava zamisli i ideje i nenametljivo mu nudi nove mogućnosti. Dijete od rođenja istražuje svijet i otkriva svoje mogućnosti. Igra je primarni način učenja o sebi, drugima i okolini; univerzalna je, svoj djeci poznata, instinktivna te bitan dio odrastanja i formiranja osobnosti. Djetinjstvo bez igre i druženja s prijateljima je nezamislivo. Predškolsko dijete većinu vremena provodi u igri, a razvoj, učenje i rad bit će uspješniji ukoliko se odvijaju kroz igru ili sadrže elemente igre. Kroz igru dijete uči, razvija se, otkriva sebe i svijet putem pokušaja i pogrešaka, eksperimentiranjem s različitim materijalimja, zvukovima, sredstvima, istraživačkim i drugim načinima, igranjem uloga.Igrom dijete razvija osjećaj sigurnosti, samostalnosti, samokontrole, kompetencije te razvija vještine na svim područjima kao što su: motoričke, emocionalne, kognitivne, socijalne i govorne vještine, te jača samopouzdanje. Dječja igra i tjelesni razvoj Zahvaljujući motoričkim igrama, igrama u prirodi te brojnim drugim igrama koje uključuju fizičku aktivnost, djeca razvijaju finu i grubu motoriku, postaju svjesna važnosti kretanja te razvijaju koordinaciju svojega tijela. Motoričke vještine stječu se motoričkim aktivnostima kao što su: puzanje, trčanje, skakanje, penjanje, provlačenje, bacanje, udaranje lopte, balansiranje,…Dječja igra i kognitivni razvoj Djeca pomoću različitih igara usvajaju brojne kognitivne funkcije i procese.Tijekom igre, djeca razvijaju komunikaciju, poboljšavaju pamćenje, razvijaju kreativnost i fleksibilnost, potiču sposobnost snalaženja u prostoru, rješavanja problema i povezivanja informacija.Kroz igru dijete uči matematičke sposobnosti računanja, mjerenja, klasificiranja i planiranja.Kognitivne vještine uključuju razvoj kritičkog mišljenja, povezivanje uzroka i posljedica, zaključivanje, poticanje mašte i rješavanje problema te kreativnosti. Dječja igra i razvoj socijalizacije Teorije socijalnog učenja izrazito naglašavaju važnost razvoja socijalizacije kroz igru putem koje dijete upoznaje svoje vršnjake. Zahvaljujući zajedničkoj igri, djeca zajedno mogu riješiti probleme koje sami ne bi znali riješiti. Isto tako, upoznaju društvene norme i razvijaju interpersonalne odnose. Psiholozi osobitu važnost pridaju učenju promatranja drugih. Tijekom igre s vršnjacima ili odraslima, dijete promatra ponašanje drugih i opaža posljedice koje dobivaju za specifična ponašanja. Putem socijalnog učenja, djeca brže reorganiziraju vlastito ponašanje te se prilagođavaju na nove okolnosti i nove socijalne odnose. Socijalne vještine stječu se tako što dijete igrom uči kako pratiti smjer igre, poštivati pravila, čekati svoj red, surađivati, razvija odnose prvo s roditeljima, braćom, sestrama, prijateljima što sve doprinosi kasnije uspješnoj socijalnoj interakciji i stvaranju prijateljstava.Dječja igra i razvoj govora Dijete uči mnogo brže ako se pri tome zabavlja. Govorne vještine potiču se u razgovoru djeteta s drugom djecom i odraslima, korištenjem riječi za omiljene igračke i aktivnosti, pjevanjem, recitiranjem, brojalicama se osnažuje jezično izražavanje. U igri dijete stječe iskustvo komunikacije što je preduvjet za nove spoznaje i stjecanje socijalnih i drugih vještina. Dječja igra i emocionalni razvoj Prve emocije dijete počinje doživljavati vrlo rano, a u početku su uglavnom usmjerene samo na majku. Kasnije ih se preusmjerava i na druge ljude te shvaća značenje svojih emocija (npr. smije se zato što je sretno, plače zato što je nezadovoljno). Emocionalne vještine stječu se osjećanjem zadovoljstva / ugode koju igra pruža, povezivanjem s drugim osobama, građenjem / učenjem osjećaja i njihovog primjerenog izražavanja igranjem različitih uloga. Dječja igra i rodne razlike Očito je kako postoje rodne razlike u preferencijama određenih igara kod djece. Djevojčice se u većini slučajeva igraju lutkicama te preferiraju mirnije i pomagačke vrste aktivnosti, dok se dječaci uglavnom igraju s kockicama i autićima te biraju natjecateljske i sportske aktivnosti. Važnosti u tim razlikama također ima i biologija, zbog čega su dječaci agresivniji i aktivniji od djevojčica što se može protumačiti hormonskim čimbenicima (npr. uloga testosterona). Vrste igara i igrovnih aktivnostiEmil Kamenov (1997.) navodi četiri vrste igara:
1. FUNKCIONALNE IGRE – dijete izvodi zato što je ovladalo funkcijama svoga tijela, igračaka ili sredstava oko sebe. Kamenov navodi više vrsta ovih aktivnosti: senzorne aktivnosti, igre posvećene rukovanju materijalom, pokretne igre uz korištenje rekvizita, igre glasovima, slovima ili riječima.
2. IGRE MAŠTE ILI IGRE ULOGA – se oslanjaju na slobodnu volju djeteta, na sklonost djeteta da u mašti stvarnost prikaže na sebi svojstven način. Ove igre prepoznajemo u više formi kao što su: imitacija, iluzija, dramske igre, fikcija.
3. IGRE S GOTOVIM PRAVILIMA – razlikujemo od igara u kojima se pravila konstruiraju u toku igre. Igre sa gotovim pravilima posebno su pogodne za pedagoške utjecaje koje odgojitelji ostvaruju u radu sa predškolskom djecom.
4. KONSTRUKTIVNE IGRE – obuhvaćaju aktivnosti u kojima dijete oblikuje materijal, slaže, gradi ili raspoređuje kako bi postiglo određeni cilj. Postoji više oblika u kojima se javljaju konstruktivne igre, a one su: pronalaženje kombinacija nastalih namjernim rukovanjem materijalom, oblikovanje, redanje materijala, grafičko predstavlanje, građenje gotovim materijalom i organiziranje materijala i utilitarne konstrukcije.
Drugačiju klasifikaciju igara daje Šoljan (1976.). On razlikuje igre sposobnosti, igre šanse, igre realnosti i igre mašte.
IGRE SPOSOBNOSTI – baziraju se na sposobnostima igrača. Za ove igre neophodno je da svi sudionici imaju adekvatne sposobnostri. Takva je igra npr. nogomet.
IGRE ŠANSI – baziraju se na sreći igrača da uz djelovanje slučaja ostvari željeni cilj. Ove igre ne traže posebne sposobnosti sudionika i na početku svi imaju jednake šanse. Prednost ovih igara je što djeci daju jednake šanse i ne razvijaju osjećaj inferiornosti.
IGRE REALNOSTI – najbliže su predškolskom uzrastu. To su igre i igrovne aktivnosti u kojima djeca oponašaju situacije iz realnog života.
IGRE MAŠTE – su djeci najdraže. Ove igre su bliže igrovnim aktivnostima, nego strogo definiranim igrama.
Dječja igra s obzirom na dobDijete se započinje igrati već u dojenačkoj dobi.U tom razdoblju igra je funkcionalna i sastoji se od jednostavnih mišićnih pokreta koji se ponavljaju, bilo da dijete pri tome koristi il ne koristi neke predmete.
Npr. djeca tresu zvečkom, skaču gore – dolje, guraju loptu, povlače igračke koje sviraju, bacaju predmete na pod.
Oko druge godine pa nadalje dijete počinje uočavati svoju okolinu. Sposobnost zamišljanja i maštanja omogućuju mu da stvari i predmeti poprime neko drugo značenje pa npr. posloženi stolci jedan iza drugog mogu poslužitri kao vlak, ormar kao dizalo, komadić papira kao novac.Igra pretvaranja najviše je zastupljena u dobi od 4. do 6. godine kada dijete počinje uvježbavati i određene uloge što mu daje priliku upoznavanja ljudi oko sebe iz drugačije perspektive.
Tako u igri dijete postaje medicinska sestra, mama, tata, vozač, policajac.
Nakon pete godine djeca sve češće pokazuju interes za sudjelovanje u različitim igrama s pravilima. Primjeri takve igre su igre poput skrivača, graničara te društvene igre poput „Čovječe, ne ljuti se“ ili „Memory“.
Djeca kroz ovakve igre uče da su u životu nužna pravila, uče kako ih poštivati te kako se nositi s uspjehom i neuspjehom.Kako odabrati dobru igračku?
Pri odabiru igračke važno je voditi računa o:
• interesu djeteta;
• dobi djeteta;
• sigurnosti;
• higijeni;
• kognitivnim sposobnostima djeteta da razumije kako se igračkom rukuje;
• na koji se način potiče aktivnost djeteta;
• pomaže li mu u ostvarivanju kontakata s drugima;
• potiče li maštu, kreativnost, pronalaženje novih rješenja;
• što je igračka jednostavnija, pruža djetetu više mogućnosti za različite vrste igre te više potiče kreativnost i maštu.
Dječja igra – savjeti roditeljima i odgojiteljimaRoditelji i odgojitelji imaju važnu ulogu u dječjoj igri. Iako nisu nužno aktivni sudionici, roditelji i odgojitelji su zapravo oni koji usmjeravaju i razvijaju dječje igre.
Sljedećih nekoliko savjeta moglo bi Vam koristiti:
• pobrinite se u stvaranju uvjeta za igru;
• shvatite dječju igru ozbiljnom aktivnošću;
• budite spremni zajednički se igrati s djetetom;
• promatrajte, no imajte na umu da se dijete voli igrati i ne namećite mu se, ali znajte da se dijete jako voli igrati i s roditeljima / odgojiteljima, prihvatite poziv u igru i uključite se kao suigrači;
• znajte da dijete voli igru i društvo vršnjaka i pokušajte mu to omogućiti;
• imajte strpljenja i ne radite umjesto djeteta (npr. slagati kocke,…);
• pohvalite dijete kad je nešto samo uspjelo, ne obeshrabrujte ga zato što se nama čini da je to lako učiniti;
• ne požurujte dijete da završi igru.
Zaključak
• Kroz igru djeca bolje uče.
• Igra priprema djecu za učenje u školi.
• Igra je zdrava – jača koordinaciju pokreta i stimulira mozak (potiče kreativnost i rješavanje problema).
• Igra uči djecu novim stvarima i jača samopouzdanje
• Socijalne vještine koje uče pomažu im kasnije u socijalnim interakcijama i novim prijateljstvima.
• Omogućuje kontekst u kojem roditelji uče dijete primjerenom ponašanju, pravilima ponašanja, društvenim pravilima zajednice, odnosu prema drugima.
• Igra je pravo djeteta (prema Konvenciji o dječjim pravima).
Pripremili: Mirjana Trampus (odgojiteljica), Suzana Svoboda (odgojiteljica), Zdenko Glasovac, prof.
