U sklopu programskih aktivnosti stručnog usavršavanja odgojitelja i stručnih suradnika naše ustanove, 25. veljače 2026. godine organizirana je 6. sjednica odgojiteljskog vijeća.
Središnja tema skupa nosila je naziv “PRIČA KAO SREDSTVO UČENJA I TERAPIJE (bajkoterapija i biblioterapija”.
Temu su pripremile i predstavile kolegice Ivana Blažević i Magdalena Vuković, odgojiteljice predškolske djece područnog vrtića Maslačak u Bizovcu.
Voditeljice su se u uvodu zadržale na definiciji bajke, njenim podjelama po vrsti koje podrazumijevaju psihoedukacijske (učenje o emocijama), psihoterapeutske (rad na strahovima) i relacijske priče čija je osnovna zadaća opuštanje.
Naglasile su kako je psihoterapija stručna i znanstvena “terapija razgovorom” i drugim metodama koja pomaže ljudima bolje razumjeti i prevladati emocionalne i životne probleme.
Dobrobit ove metode ogleda se u zajedničkom čitanju, razgovoru i rješavanju problema.
Bajkoterapija je terapeutska metoda koja koristi bajke i priče, a prvenstveno je podrška emocionalnom i društvenom razvoju djece od 3. do 10. godine. Često se to životno razdoblje djece zove i dobom bajki.
Ključne razlike između ovih terapijskih postupaka su:
* Biblioterapija koristi razne književne forme, namijenjena je za sve uzraste i može biti realistična literatura.
* Bajkoterapija koristi samo bajke, češće se primjenjuje u radu s djecom, ima simboličnu i arhetipsku strukturu.
U nastavku izlaganja istaknule su djelovanje bajkoterapije koje se prožima kroz slijedeće faze:
* identifikacija slikom
* prepoznavanje problema
* emocionalno putovanje
* svjedočenje rješenju
* integracijska poruka.
Proces rada bajkoterapijom čine:
* čitanje priče
* razgovor (analiza) i
* kreativna igra, aktivnost (crteži, gluma).
Dobrobiti za djecu primjenom ovih terapijskih postupaka su:
* prepoznavanje i regulacija emocija
* jačanje samopouzdanja
* smanjenje tjeskobe
* rješavanje unutarnjih konflikata
* suočavanje sa strahovima i izazovnim situacijama kroz identifikaciju s likovima.
U primjeni ovih metoda kroz rad s djecom posebnu su važne ove smjernice:
* ne prisiljavati dijete na dijeljenje osobnih iskustava
* ne nametati simboliku
* poštivati tempo djeteta
* za ozbiljne traume – potrebna je stručna edukacija.
U zaključku kolegice su istaknule slijedeće:
* priča je siguran prostor za učenje i rast
* kroz simboliku dijete uči razumjeti sebe i druge
* bajka postaje alat podrške i osnaživanja
* čitajmo djeci što više i razgovarajmo o pročitanom.
Pripremio: Zdenko Glasovac, stručni suradnik – pedagog
