Na spomen riječi “nasilje” većina ljudi prvo pomisli na tjelesno nasilje (nanošenje tjelesnih ozljeda).
No, to nije jedini oblik nasilja. Vrlo je često i psihičko nasilje koje se očituje zabranama, prijetnjama, uvredama, ponižavanjem, neprihvaćanjem, odbijanjem, kažnjavanjem, zastrašivanjem i izoliranjem osobe, ali i uskraćivanjem pažnje i ljubavi (zanemarivanje).
Među djecom je učestalo socijalno nasilje koje se događa kada se neko dijete isključi iz grupnih aktivnosti, ogovara, kada se pričaju laži o nekome ili se nagovaraju drugi da se s tim djetetom ne druže.
Nažalost, u današnje vrijeme sve je prisutnije i seksualno zlostavljanje koje podrazumijeva zloupotrebu osobe te uključivanje osobe u seksualnu aktivnost koju ta osoba ne razumije u potpunosti i za koju nije razvojno zrela, a koja ima za cilj pružanje ugode ili zadovoljenje potrebe druge osobe.
Jedan od oblika nasilja nad djecom je i nasilničko ponašanje prema drugima u prisutnosti djece. Život u obitelji gdje dijete gleda nasilje među onima s kojima živi može biti jednako težak kao i kada ono samo doživljava nasilje.
U suvremenom svijetu u kojemu je dijete od najranije dobi okruženo raznim medijima, javlja se i elektroničko nasilje.
Ovaj oblik nasilja je teže uočiti i prepoznati. Elektroničko nasilje je svaka komunikacijska aktivnost putem mobilnih telefona ili interneta (e-mailovi, facebook te razne druge web stranice i blogovi) koja služi kako bi se neko dijete zadirkivalo, ponizilo, prijetilo mu se ili ga se zlostavljalo na neki drugi način.
Primjeri elektroničkog nasilja su:
– slanje anonimnih poruka mržnje,
– širenje nasilnih i uvredljivih komentara o vršnjaku,
– slanje tuđih fotografija te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, otkrivanje osobnih informacija o drugima, slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugima, izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima i dr.
Posljedice nasilja nad djecom su:
• napetost, nemir, osjećaj srama i krivnje
• manjak samopouzdanja, nesigurnost, povlačenje u sebe
• depresija, tjeskoba, napadi panike, poremećaj spavanja, poremećaj prehrane
• otpor, agresija, ljutnja, neprihvatljivo ponašanje (prkos, ovisnost i sl.)
• poteškoće pažnje i komunikacije
• nerazvijeno suosjećanje prema drugima pa i sami postaju nasilni prema svojim vršnjacima ili mlađoj djeci
• usvajanje modela agresivnog ponašanja pa se jednog dana nasilno ponašaju prema svojoj djeci i članovima obitelji
• pokušaj suicida ili suicid.
Iz navedenoga je vidljivo koliko štetne i dugoročne posljedice po dijete ima nasilje kojemu je ono izloženo.
Zato je, po pitanju nasilja u obitelji, važno pomoći roditeljima razvijati roditeljske vještine koje će im pomoći postavljati granice u odgoju, strpljivo i dosljedno, ali nenasilno.
Kod djece treba razvijati odgovornost za vlastite odluke i ponašanja, umjesto da se ponašaju na način na koji roditelji traže zato jer ih se boje.
Roditelji također trebaju imati na umu da, iako kažnjavanje ima brzo djelovanje, to djelovanje je kratkotrajno i šteti dobrim odnosima s djecom te narušava dječje povjerenje i poštovanje prema roditeljima što postaje prepreka daljnjem odgojnom utjecaju roditelja.
Naša sredina za sada ne nudi velike mogućnosti za razvijanje roditeljskih vještina, no važno je iskoristiti one mogućnosti koje ipak postoje, a to je mogućnost savjetovanja u Centru za socijalnu skrb, Obiteljskom centru (Osijek), stručnim službama dječjeg vrtića i osnovne škole.
Kada je u pitanju nasilje koje dijete doživljava od strane svojih vršnjaka ili nekih drugih osoba, ključno je da roditelji svakodnevnim razgovorima sa svojim djetetom stvaraju osjećaj sigurnosti i povjerenja koji će pomoći djetetu da se povjeri roditeljima i zatraži njihovu pomoć.
Važno je znati da je, u skladu s Obiteljskim zakonom, svatko od nas dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili psihičkog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.
Pravovremeno obavještavanje nadležnog centra za socijalnu skrb ima za cilj pravovremenu zaštitu djece, prije nego što nastupe štetne posljedice.
Pripremila: Marija Majdenić, mag.psych.
