Sreća je jedna od 6 osnovnih emocija. Podrazumijeva ugodno emocionalno stanje koje se veže uz osjećaj užitka, oduševljenja, zadovoljstva, sigurnosti, unutarnjeg mira, ponosa i zaigranosti. Kao i ostale emocije, sreća traje kratko, a održavanje tog osjećaja postiže se razmišljanjem o situaciji koja je potaknula tu emociju.
Sreća je emocija koja traži da ju podijelimo s drugom osobom. Na taj način se naš osjećaj sreće dopunjuje, širi i produbljuje.
Kada je dijete sretno najbolje što roditelj može učiniti jest da pokuša razumjeti i osjetiti djetetovu sreću. Ponekad nama odraslima nije jasno zašto je dijete sretno, razlog za njegovu sreću nam se čini nevažnim ili smatramo da to nije neka „velika stvar“. Dijete može biti jako sretno kada uspije složiti neki oblik od kocaka što za dijete predstavlja ostvarenje nekog cilja oko kojeg se dugo trudilo ili mu je to iz nekog, nama nepoznatog, razloga važno. Na sreću svijet je u dječjim glavicama drugačiji nego što ga mi odrasli vidimo pa nam ponekad može biti od koristi pokušati shvatiti zbog čega se dijete veseli. Možda nas tada usreće neke situacije ili događaji koje inače ne bismo niti primijetili.
Što činiti kada je dijete sretno?
Kada je dijete sretno jako je važno da njegov osjećaj ne umanjujemo, ne odbacujemo i ne omalovažavamo. Na osjećaj sreće treba odgovoriti osjećajem zadovoljstva prema osobi koja je sretna u danom trenutku, tj. podijeliti tu sreću.
Ako se zapitamo dijelimo li doista svaki put sreću sa svojim djetetom većina nas će odgovoriti: „Da, naravno da svaki put dijelim sreću sa svojim djetetom“. No, prisjetite se što se događa u situaciji kada je dijete izrazito intenzivno sretno? Kada skakuće, glasno pjeva, pleše i tako skoro cijeli dan? Jesmo li doista tada spremni i sposobni dijeliti taj intenzitet sreće ili ćemo u tom trenutku reći: „Daj smiri se više“? Ako iskreno odgovorimo na ovo pitanje i doista ogolimo situacije i odnose između sebe i djeteta shvatit ćemo da se, čak i kod osjećaja djetetove sreće koji izaziva najugodnije osjećaje kod nas odraslih, zna dogoditi da nismo spremni razumjeti dijete i podijeliti njegov osjećaj.
Je li sreća u poklonima?
Odrasli često žele djetetu nešto kupiti ili mu doista stalno nešto kupuju misleći da će ga to sigurno razveseliti. To je lijepa gesta sve dok dijete, zbog iskustava koje ima, ne počne očekivati da će svaki put dobiti nešto od te osobe. Ponekad dijete ima takva očekivanja svakog dana.
Posve je u redu da nas vesele nove stvari, ali ako to postaje važan izvor sreće onda nastaje problem. Naime, može se dogoditi da umjesto izravnog kontakta dijete prima ljubav kroz materijalno. Ako je to rijetkost i ako je to vezano samo uz iznimne situacije tada to ne predstavlja problem. Međutim, ako je to način na koji dijete često prima ljubav od drugih i čest način na koji traži naklonost od drugih onda treba unositi neke promjene u komunikaciji i odnosu s djetetom.
Što učiniti kada dijete učestalo traži nove stvari?
Prije svega trebate razmislite koliko vas kao roditelja nove stvari čine sretnima i zadovoljnima. Koliko bi vas činilo sretnima kada biste od drage osobe često dobivali poklone u odnosu na to kada biste s tom osobom samo provodili vrijeme u razgovoru i nekim aktivnostima? Ako prepoznajete da vas više usrećuju materijalne stvari od provođenja vremena s drugom osobom onda je moguće da se kod djeteta radi o naučenom obrascu. U tom slučaju treba se prvo osvrnuti na svoje ponašanje jer tek nakon toga možete učinkovito naučiti dijete da uživa s drugima bez očekivanja novih stvari. Treba imati na umu da su istraživanja utvrdila da kupovina stvari donosi manje sreće nego iskustvo koje podijelimo s drugima.
Ako dijete ipak često traži da mu vi ili netko drugi kupi nešto novo možete:
1. Reflektirati djetetovu želju: „Znam da sada jaaaakooo želiš da ti kupim __________ i da ti je to sada jako važno.“
2. Jasno izrazite ono što želite naučiti dijete: „Sada to ne kupujemo. Možemo se dogovoriti da ti to kupimo za neki poseban dan, npr. za Božić.“
3. Kratko objasnite zašto tako postavljate stvari: „Kada jako važnu stvar dobijemo na dan koji nam je isto tako jako važan, onda nam ta stvar bude još posebnija. Znam da ćeš duže čekati i da ćeš biti nestrpljiv, možda ćeš se i ljutiti zato što to želiš odmah, ali ti i ja zajedno ćemo čekati taj dan.“
4. Kada dijete svakog dana traži neku sitnicu postavite novo pravilo i to prije sljedeće kupovine te obavijestite dijete o promjeni: „Od danas uvodimo novo pravilo. Kupovat ćemo svari samo na posebne dane. Tako ćemo idući put kad budemo išli u trgovinu kupiti ono što nam je potrebno da napravimo ukusan ručak.“
5. U svakodnevnim situacijama spontano i nježno razgovarajte s djetetom kako se osjećate kada s njim „samo“ šetate, igrate se i sl. Podijelite svoje osjećaje sreće i zadovoljstva s djetetom kada ste „samo“ zajedno, bez ikakvih posebnih ciljeva.
6. Pomognite djetetu da postane svjesno kako se osjeća u tim trenucima i situacijama koji su „samo“ igranje, razgovaranje ili provođenje vremena s vama ili drugima.
7. Uspoređujte situacije: razgovarajte u čemu je razlika kada dijete dobije poklon i kada provodi vrijeme s nekim. Čak i ako osjeća intenzivniju sreću kada dobije poklon pitajte ga kako bi mu bilo da nema kome reći ili pokazati taj poklon. Tako osvještava da smo i kada dobijemo nešto povezani s drugima, samo na drugačij način.
Za razmišljanje:
“Kada bi čovjek mogao kupiti sreću, sigurno bi izabrao jedan broj preveliku.”
Pearl S. Buck
