Djeca se razlikuju po dobi kada počinju sama kontrolirati vršenje nužde. Mnoga djeca nisu spremna za vježbanje odlaska u toalet prije treće godine života, a nije rijetkost da se kod djece pojave i određene poteškoće vezane uz kontrolu nužde.
Enureza označava ponavljano, nevoljno mokrenje tijekom dana ili noći u krevet ili odjeću u dobi nakon pete godine kad dijete obično stječe punu kontrolu mokrenja.
Dijagnoza enureze postavlja se ako se nekontrolirano mokrenje pojavljuje redovito (najmanje dva puta tjedno) tijekom dužeg vremenskog razdoblja (nekoliko mjeseci).
Ovaj problem je prisutan u 3-7% djece u dobi od 5 godina. Do dobi od 10 godina ovaj postotak opada te se enureza javlja u 2-3% djece.
Postoji više vrsta ovog problema. Ovisno o tome je li dijete već usvojilo kontrolu nad mokrenjem ili nije, razlikujemo primarnu i sekundarnu enurezu. Ako dijete nikada nije usvojilo kontrolu nad mokrenjem, govorimo o primarnoj enurezi, dok je kod sekundarne ili regresivne enureze riječ o ponovnom pojavljivanju mokrenja nakon najmanje 6-mjesečnog razdoblja uspostavljene kontrole nad mokrenjem. Sekundarna enureza se najčešće javlja u dobi od 5 do 8 godina.
Ovisno o tome kada se javlja nehotično mokrenje, razlikujemo dnevnu inkontinenciju i noćne enureze.
Uzroci enureze mogu biti raznoliki, a često je riječ o preklapanju više faktora.
Uzroci su:
biološki: obiteljska sklonost enurezi (oko 75% djece s enurezom ima rođaka u prvom koljenu koji je imao isti poremećaj)
organski: bolesti mokraćnog sustava koje za posljedicu imaju poteškoće s kontrolom mjehura
emocionalni: reakcija djeteta na izloženost stresnim događajima u obitelji ili široj okolini (rođenje brata/sestre, selidba, sukobi roditelja, rastava braka, smrt u obitelji, polazak u vrtić ili školu, opterećenje školom, bolnička liječenja, poteškoće u odnosima s vršnjacima, izloženost nasilju i sl.)
društveni: neprimjereni postupci djetetove okoline pri vježbanju kontrole mokrenja (nasilni, netolerantni i prestrogi postupci kod djeteta mogu izazvati protest u obliku upornog noćnog mokrenja, kao i zanemarivanje potreba djeteta i nezainteresiranost za pokušaje uspostave kontrole mokrenja).
Iako se simptomi, kod većine djece, do puberteta povuku, ne preporuča se pustiti ih da prođu spontano. Aktivno liječenje noćnog mokrenja se preporuča nakon navršene pete godine života. Poželjno je konzultirati liječnike te, osobito u slučaju da su isključeni organski uzroci, psihologa ili psihijatra.
Enureza kod djece često izaziva nezadovoljstvo kod roditelja, pa je često popraćena kažnjavanjem i izrugivanjem, kako roditelja, tako i rodbine i prijatelja. Posljedično se kod djeteta javlja problem niskog samopouzdanja i samopoštovanja. Zato je važno djetetu pružiti podršku i pomoći mu u nošenju s tim problemom.
Najvažnije je shvatiti da je i samom djetetu teško radi postojeće situacije. Može se plašiti reakcije roditelja, ali i vršnjaka pa je važno otvoreno razgovarati o poteškoćama i zajedno s djetetom razviti strategije za suočavanje s određenim situacijama.
Nužno je razumjeti kako se radi o nečemu što dijete ne radi voljno pa treba izbjegavati okrivljavanje djeteta zbog mokrenja u krevet, kažnjavanje i ponižavanje djeteta te paniku i pretjeranu okupiranost obitelji djetetovim noćnim mokrenjem.
Također valja izbjegavati buđenje djeteta, osobito u više navrata tijekom noći ili nošenje na toalet dok je još u polusnu, jer na taj način ne povezujemo brigu oko odlaska na toalet sa samim djetetom. Ta metoda je vrlo rijetko uspješna.
Psiholozi preporučuju tzv. tehniku „žetoniranja” kojom se potkrepljuju (nagrađuju) ponašanja za koja želimo da se češće javljaju odnosno utvrđuju. Tako se sa djetetom može nacrtati kalendar u kojeg se crtaju znakovi za „suhe noći“ (npr. sunce) i „mokre noći“ (npr. kiša). S djetetom se unaprijed dogovori simbolična nagrada za skupljene primjerice 4 „suhe noći“. Ta nagrada ne mora biti materijalna, čak dapače, poželjno je da to bude neka aktivnost koja u djeteta izaziva osjećaj ugode.
Preporuča se da dijete nakon posljednjeg obroka uzetog prije spavanja više ne pije tekućinu te da se neposredno prije spavanja pomokri.
Roditelji mogu s djetetom provoditi i tzv. vježbe širenja mokraćnog mjehura. Radi se o tome da dijete treba pokušati postupno povećavati razmak između mokrenja tijekom dana kako bi se mokraćni mjehur proširio i kako bi se omogućilo zadržavanje tekućine preko noći.
Postoje i posebni alarmni uređaji koji se aktiviraju u dodiru s mokrom posteljinom te se na taj način potkrepljuje veza između buđenja i puštanja mokraće.
S ovim problemom potrebno je strpljenje jer je problem dugotrajan i frustrirajući, ali ohrabrujuća je činjenica da se obično rješava kako dijete postaje starije.
Dobro je da roditelji razmotre nepovoljne okolnosti koje moguće djeluju na dijete i obitelj te u skladu s time nastojati da dijete ima stabilnost, rutinu i dovoljno ugodnih iskustava. Korisno je poticati igru i motoričke aktivnosti s ciljem otpuštanja napetosti te nastojati osigurati vrijeme za zajedničke aktivnosti obitelji.
Enkopreza je nekontrolirano ispuštanje stolice odnosno poremećaj pražnjenja crijeva na način da dijete vrši nuždu na neprikladnim mjestima. Kao i kod enureze, kriterij za postavljanje dijagnoze je dob. Nužno je da je dijete starije od četiri godine kada se očekuje da je većina djece usvojila kontrolu nad sfinkterima. Razlikujemo primarnu i sekundarnu enkoprezu. Enkopreza je prisutna u oko 3% četverogodišnjaka te 1% petogodišnjaka, a kao i enureza, češća je kod dječaka.
Najčešće je vezana uz kroničnu opstipaciju. Uz opstipaciju se može vezati bol koju dijete povezuje s odlaskom na toalet pa ga stoga može izbjegavati. Liječničkim pretragama je važno isključiti organske uzroke. Kada su organski uzroci isključeni, onda treba razmotriti psihološke razloge ispuštanja stolice. Oni mogu biti nešto jednostavniji u slučajevima kada dijete osjeća nelagodu koristiti toalet na javnim mjestima, u vrtiću i sl. ili nevoljko prekida igru s vršnjacima pa ne stigne otići na toalet. Ipak, češće se radi o složenijim psihološkim uzrocima. Tako enkopreza može biti odgovor na emocionalno opterećujuće situacije (promjene u okolini, stresne situacije u obitelji, rastava braka, sukobe među roditeljima, stresne situacije u vrtiću). Nerijetko je uzrok i neprimjereno ponašanje roditelja. To može biti rano i strogo navikavanje na čistoću, pridavanje pretjerane pažnje djetetovu usvajanju kontrole nad stolicom, grub odgoj i kažnjavanje te emocionalno zanemarivanje djeteta.
Ako se javlja kod dobro prilagođene djece onda je izraz dječjeg prkosa, agresije, plašljivosti, povučenosti, ali i način na koji djeca „dobivaju roditelje za sebe“.
I u slučaju enkopreze poželjno je potražiti savjet stručnjaka. To može biti psiholog ili psihijatar, a savjeti roditeljima su slični onima kod poteškoća u kontroli mokrenja.
Najvažnije je izbjegavati kritiku i omalovažavanje te razmisliti o stresorima u okolini i potrebama djeteta.
Kod oba ova problema važno je djetetu pružiti podršku, ljubav i razumijevanje, provoditi vrijeme s djetetom u zajedničkim opuštajućim aktivnostima i što je moguće više umanjiti utjecaj stresora. Ukoliko je problem prisutan duže vrijeme potražite pomoć stručnjaka.
Pripremila: Marija Majdenić, mag.psych.
