U sklopu programa 13. Tjedna psihologije u RH, koji se ove godine obilježava od 17. do 23. veljače, u Dječjem vrtiću Maslačak Belišće organizirano je predavanje pod nazivom „KAKO KOMUNICIRATI?“ – psihološki pristup“.
Voditeljica aktivnosti bila je kolegica Tihana Stapić, mag.psych., voditeljica mobilnog stručnog tima SOS Dječjeg sela Ladimirevci.
Predavanje je bilo namijenjeno roditeljima, odgojiteljima i stručnim suradnicima u odgojno – obrazovnom procesu.
Glavne poruke predavanja su:
– Nemoguće je ne komunicirat! Komunikacija je umjetnost koja omogućava interakciju sa zajednicom u cjelini.
– Zašto je uopće potrebna komunikacija? Lošom komunikacijom smanjujemo samopoštovanje i samopouzdanje, možemo potaknuti povlačenje osobe s kojom želimo komunicirati, možemo stvoriti otpor, osjećaj bespomoćnosti.Koji su elementi komunikacije?
· Verbalna komunikacija – odnosi se na sadržaje poruke, odnosno na riječi koje su izgovorene;
· Neverbalna komunikacija – odnosi se na neverbalni govor tijela koji uključuje položaj tijela, geste, mimiku, izraz lica i sl., koji naglašavaju, a katkad i određuju sadržaj izrečene poruke;
· Paraverbalna komunikacija – uključuje ton i boju glasa, brzinu govora, pauzu u govoru, glasnoću govora. Na taj način može se naglasiti što je rečeno ili rečenome dati drugo značenje.
„Djeca nikad nisu bila dobra u slušanju odraslih, ali nikada nisu propustila priliku da ih imitiraju!“ (Baldwin)
Asertivna komunikacija se odnosi na:
· Sposobnost izražavanja vlastitih pozitivnih i negativnih misli i osjećaja, na neagresivan način i bez kršenja prava drugih osoba.
· Ispoljava se kao traženje vlastitih prava, izražavanje interesa i želja, odbijanje neopravdanih zahtjeva, suprotstavljanje nepravdi.
Asertivna djeca
– Lakše izražavaju emocije
– Rjeđe pate od depresije i drugih psihopatoloških problema
– Lakše se snalaze u situacijama kada im je potrebna pomoć i spretnije traže socijalnu podršku
– Imaju pozitivniju sliku o sebi
– Znaju se bolje izboriti za svoja prava
– Postižu bolji školski uspjeh.
Elementi asertivne komunikacije
· JA PORUKE
· ASERTIVNE PORUKE
· AKTIVNO SLUŠANJE.
Ja poruke
· Precizne u opisu ponašanja
· Prepoznaju se vlastiti osjećaji obzirom na konkretnu situaciju
· Pomažu da ne idemo u napad već da asertivno komuniciramo što nas muči vezano za ponašanje druge osobe i što želimo s tim u svezi
· Povećavaju šansu da nas druga osoba čuje u potpunosti te povećava šansu da druga osoba želi surađivati.
Asertivne poruke
– Iskazujemo da razumijemo potrebu druge strane, ali da se naše i njihove potrebe ne slažu te da moramo inzistirati da druga osoba poštuje ono što mi od nje tražimo.
– Stavlja na znanje drugoj osobi da čujemo i poštujemo njene potrebe i različitost naših potreba.
U razgovoru s djecom pokušajte izbjegavati:
– Rječcu NE (ne smiješ, nemoj) – ne potiče na promjene i ne govori o zamjenskom, prihvatljivom ponašanju. Uglavnom kod djece, ali i odraslih, izaziva otpor.
– ZAŠTO? – napadački je i prisiljava dijete kao i odrasle na davanje odgovora koje uglavnom niti ne zna pa nam odgovaraju neistinom ili onim što bi mi koji postavljamo ovo pitanje voljeli čuti.
Aktivno slušanje
Aktivno slušamo s „četiri uha“:
· Sadržaj poruke
· Prepoznajemo osjećaje osobe s kojom razgovaramo
· Kako se preporuka očituje na nas
· Što osoba želi od nas.
Kod razgovora s djecom:
– Odlučite slušati
– Gledajte dijete u oči
– Pratite neverbalne znakove
– Upućujte kratke riječi poput „aha!“, „da“,…
– Ne dovršavajte rečenice umjesto djeteta
– Izbjegavajte zaključke.
Komunikacija bez riječiVidljivi znakovi:
– Govor
– Držanje tijela
– Dodir
– Izraz lica
– Kontakt očima
– Glas
– Ostali vokalni znakovi.
Držanje tijela
Ukazuje na stupanj angažiranosti u komunikaciji, na međusobni status govornika, pokazatelj je emocionalnog stanja osobe i smjera razvoja komunikacije u smislu izgrađivanja međusobnog odnosa.
Zašto dolazi do prekida u komunikaciji?
Kako odrasli blokiraju komunikaciju?
– Kada previše govore
– Kada kritiziraju
– Kada ismijavaju ili ponižavaju dijete
– Kada su agresivni ili dijete na nešto sile
– Ako se uzrujaju ili postaju previše emocionalni
– Kada proturječe djetetu li se svađaju
– Kada im je neugodno ako se dijete uzruja
– Ako ne poštuju djetetovu potrebu za igrom, druženjem
– Ako nisu u stanju uspostaviti atmosferu povjerenja.
Kako djeca blokiraju komunikaciju?
– Djeca žele da stvari budu drugačije
– manja djeca ponekad ne prave jasnu razliku između stvarnosti i mašte.
– Djeca izbjegavaju bolne teme – dijete što je starije razgovor o bolnim temama pokušava ponekad izbjeći.
– Strah od prijekora – ponekad kod strogih roditelja dijete uslijed straha da ne bude kažnjeno, ako se na nešto žali ili je nešto učinilo, često prekida komunikaciju
– Namjerne laži – urbani način življenja, angažiranost roditelja, česta izbivanja iz doma uvjetuju kod djece sklonost k svraćanju pozornosti „namjernim lažima“, koje često nalikuju imaginarnim pričama, najčešće sa željom da im roditelji posvete više vremena i pažnje.
Nije važno gdje i koliko dugo razgovarate, već kako razgovarate!
Komunicirajte sa svojom djecom kroz igru, crtež, ples, u zajedničkoj šetnji, čitajući priču, obavljajući svakodnevna zaduženja.Svaki trenutak koji provedete zajedno neka vam bude razgovor.
Ne monolog, već dijalog.
Pripremili:
Tihana Stapić, mag. psych.
Zdenko Glasovac, prof.
