Pitanje kada je najbolje vrijeme da započnu s odvikavanjem djeteta od pelena muči većinu roditelja.
Nema jednostavnog i točnog odgovora na ovo pitanje jer je svako dijete posebno, ima svoje specifične navike i sposobnosti i slijedi svoj vlastiti vremenski plan pa dok ono nije fizički i emocionalno zrelo, ne možete učiniti ništa da biste ubrzali taj proces.
Nužan preduvjet za uspješno odvikavanje od pelena je sazrijevanje živčanih veza od mokraćnog mjehura do mozga koje se može dogoditi već sa osamnaest mjeseci, ali i puno kasnije.
Korištenje kahlice zahtijeva od djeteta prilično visok stupanj samokontrole. Dijete, do tog trenutka, mora dobro ovladati hodanjem i kontroliranjem vlastitog tijela, a govor treba biti dovoljno razvijen. Dijete mora imati i osjećaj za vrijeme kako bi pravodobno stiglo do kahlice. Osim toga, dijete treba moći i htjeti koristiti kahlicu.
U procesu odvikavanja od pelena dijete uči kontrolirati složeni unutarnji proces koji se sastoji do nekoliko dijelova: prepoznavanja signala za mokrenjem (shvaćati što točno želi), suzdržavanja od prvotnog impulsa, svjesnog i dobrovoljnog traženja za to „odgovarajućih“ uvjeta i svjesnog obavljanja nužde čim se nađe u prikladnim okolnostima.
Prilično je teško odrediti dob u kojoj dijete postaje sposobno za sve to i tu su moguće velike individualne razlike, no kod većine djece to se događa u dobi između dvije i četiri godine, dok sam proces odvikavanja može potrajati dva do tri mjeseca pa i dulje.
Neki od znakova koji mogu pomoći u određivanju pravog trenutka za početak odvikavanja od pelena su da dijete koristi riječi za veliku i malu nuždu, pokazuje zanimanje za upotrebu kahlice ili wc-a, vidljivo (gestama i mimikom) pokazuje da upravo obavlja nuždu, svjesno je da je obavilo nuždu i pokazuje na pelenu kad je pelena puna.
Ukoliko roditelj primijeti da je nakon spavanja pelena češće suha nego mokra, to je znak da je dijete spremno za odvikavanje od pelena i za vrijeme spavanja.
Kada krenu s odvikavanjem, dobro je zaštititi krevet i ne buditi dijete noću da bi mokrilo.
Ako dijete ne može izdržati cijelu noć, poželjno je da ga probudi pun mjehur, a ne mama. Odvođenje djeteta na wc u polusnenom stanju podržava mokrenje u snu.
Važno je promatrati dijete i pratiti te znakove kako biste prepoznali pravi trenutak kada je dijete spremno jer prerano odvikavanje od pelena često dovodi do frustracija kako kod djeteta tako i kod roditelja.
Ukoliko, prilikom procesa odvikavanja, roditelji izgube strpljenje i počnu vikati na dijete, grditi ga, omalovažavati pa čak i kažnjavati, na taj pritisak dijete najčešće reagira odbijanjem usvajanja vještine.
Pri tome dijete može inzistirati na starom i poznatom načinu mokrenja u pelenu ili pak obavljati nuždu na mjestima i u trenucima kada to ne bi smjelo.
Dijete tada ima osjećaj vlastite nesposobnosti, a proživljeni stres može utjecati na apetit, spavanje, poticati agresivne radnje ili natjerati dijete da se zatvori u sebe. U najgorem slučaju dijete sasvim odbija piškiti ili kakati i razvija opstipaciju.
U tom slučaju problem nije više fiziološke koliko psihološke prirode. Tako navikavanje djeteta na kahlicu postaje ozbiljan problem, a pritom je često slučaj da što se roditelji više trude riješiti situaciju, to je rezultat lošiji.
U procesu odvikavanja dobro je djetetu prepustiti izbor želi li kahlicu ili zahodsku školjku. Dijete treba oblačiti tako da može lako skinuti donji dio odjeće. Važno je navikavati dijete na kahlicu danju, kada je ono svjesno i sposobno za usvajanje vještine. Ne treba to činiti kad je dijete bolesno ili uzbuđeno ili dok proživljava neki stres.
Dijete treba poticati da bude zainteresirano za rezultat i privoljeti ga na dobrovoljnu suradnju u tom procesu.
Nije dobro prisiljavati dijete da sjedne na kahlicu i ustrajati u tome da ostane na njoj iako mu je dosta.
No, možete se potruditi potaknuti interes za privikavanje na kahlicu na način da ćete hvaliti dijete kad sjedne na kahlicu (makar i ustalo, a da ne napravi ništa), okružiti kahlicu stvarima koje dijete voli gledati (omiljene igračke), nabaviti slikovnice o korištenju kahlice koje ćete čitati zajedno s djetetom ili zajedno igrati igre koje uključuju plišane igračke kako koriste kahlicu.
Dijete treba motivirati i poticati pohvalama, čak i „nagradama“ (pri tome je dobro pohvaljivati i nagrađivati i pokušaje, a ne samo postignute rezultate). Važno je ne kritizirati dijete i ne skretati pozornost na nesupjehe. Pohvala će biti puno djelotvornija.
Valja naglasiti da se može dogoditi i da dijete odjednom izgubi neke od već dobro usvojenih vještina. To je nepovoljan znak koji ukazuje da se u djetetovoj psihi događaju neke promjene koje mu smetaju da normalno kontrolira procese mokrenja i defekacije.
I na kraju, ne zaboravite da u sazrijevanju djeteta nema čvrstih granica i smjernica. Zato pratite svoje dijete, naoružajte se strpljenjem i jednom kada odlučite krenuti s odvikavanjem od pelena nemojte odustajati…
Pripremila: Marija Majdenić, mag. psych.
