Tijekom cijelog djetinjstva djeca se suočavaju sa različitim stresnim situacijama poput rođenja brata/sestre, razvoda/gubitka roditelja, polaska u vrtić, preseljenja, loših odnosa unutar obitelji i sl.
Globalna pandemija u kojoj se nalazimo također je izvor značajnog stresa. Mlađa djeca teško izražavaju svoje osjećaje riječima, ali ih pokazuju na druge načine koji nam mogu promaknuti ili ih pripisujemo nekim drugim razlozima.
Pokazalo se da djecu u novonastaloj situaciji najviše brine:
· strah od bolesti
· odvojenost od voljenih osoba
· uznemirenost osoba u njihovoj blizini
· promjene rutine
· izostanak druženja s prijateljima i igre na otvorenom
· prizori iz medija
· nepotpuno razumijevanje situacije
· strah od potresa
Znakovi stresa kod mlađe djece su:
· plačljivost i osjetljivost
· promjene u navikama hranjenja i spavanja
· povećana potreba za kontaktom i strah od odvajanja
· burne reakcije
· bolovi bez tjelesnog objašnjenja
· više nepoželjnih ponašanja nego inače (grizenje, bacanje, udaranje, prkošenje)
· povratak ponašanja iz ranijih faza (mokrenje u krevet, igranje bebe)
· promjena igre i crteža (češće igranje liječnika, borbe protiv neprijatelja i sl.)
· pojava novih strahova
· noćne more
Sve što dijete radi u stanju stresa normalna je reakcija na nenormalnu situaciju.
Umjerena doza stresora je korisna za djetetov emocionalni razvoj i razvoj strategija suočavanja. No, previše stresa je nezdravo jer se dijete još ne zna samo uspješno nositi s njime. Bez pravovremene prevencije i/ili intervencije odraslih (roditelja) može doći do trajnih psihičkih i/ili fizičkih posljedica za dijete.
Kako pružiti podršku djeci?
· Predvidivost – njegujte rutine, uz primjerenu fleksibilnost kada je ona potrebna; pripremajte dijete na promjene i informirajte ga primjereno dobi
· Opuštanje – uključite opuštajuće rituale u svakodnevicu (čitanje priča, kupke, vježbe disanja…) pri tome ne zaboravite na sebe
· Dodir – dodir nas smiruje i čini sretnima – grlite se, mazite, nosite na rukama/u marami/nosiljci, masirajte ili odmarajte zajedno
· Razigranost – omogućite mnogo vremena za igru daleko od ekrana. Dopustite djetetu da bira smjer igre, dok god je ona sigurna i igrajte se zajedno
· Šaranje – kreativnost pomaže izraziti ono za što je teško pronaći riječi – crtajte, slikajte, šarajte, igrajte se plastelinom… (kvaliteta nije važna)
· Kretanje – stres nas puni energijom zbog čega trebamo ispušni ventil. Skačite, trčite, loptajte se, šetajte, plešite, oponašajte životinje
· Autentičnost – dopustite djetetu (i sebi) da budete ono što jeste. Prihvatite sve emocije koje dijete osjeća i naučite ga izraziti ih na prihvatljiv način
Izvor: Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba
