1. Fizička zrelost
Fizički zrelo dijete za školu je ono koje je zdravo i zadovoljava barem minimum standarda dogovorenih za visinu, težinu i tjelesne proporcije.
Ona podrazumijeva i normalno funkcioniranje djetetovih osjetnih organa, odnosno nošenje pomagala koji korigiraju moguće nedostatke i poteškoće kod stajanja, kretanja, sjedenja te formirane navike normalnog hranjenja i kontrole organa za izlučivanje.
Djetetovu fizičku zrelost za školu pregled utvrđuje liječnik školske medicine prije upisa u prvi razred.Normalan fizički rast i razvoj važan je za dijete kako bi mu omogućio da se lakše nosi s mnogim fizičkim i psihičkim naporima koji ga čekaju u školi, ali je značajan i za razvoj njegove ličnosti.
Zdravlje i pravilan fizički razvoj preduvjeti su i normalnog psihičkog razvoja.
1.1. Pokazatelji fizičke zrelostiMeđu mnogim pokazateljima djetetove tjelesne razvijenosti temeljni su stupanj okoštavanja (kostur postaje čvršći), pojava stalnih zubi i pojačana mišićna snaga.
Najjednostavniji za mjerenje fizičke zrelosti su podaci o djetetovoj visini i težini.Prosječna visina šestogodišnjaka je za dječake 120 cm, a za djevojčice oko 112 cm.
Naša visina i brzina kojom rastemo programirani su već u trenutku začeća, dakle određeni su nasljeđem pa se zbog toga podjednako stara djeca mogu prilično razlikovati u visini.
Taj program može narušiti jedino neki hormonski poremećaj ili slaba prehrana u razdoblju rasta.
Prosječna težina djeteta ove dobi je oko 20 kg, s tim da su dječaci nešto teži od djevojčica.
Mozak predškolskog djeteta doseže oko 90% mase mozga odrasloga, što je još jedna važna činjenica za početak formalnog obrazovanja djece.
Pri pregledu djeteta za školu, liječnik školske medicine posebnu pažnju posvećuje djetetovom vidu i sluhu, jer je činjenica dobrog vida i sluha djeteta važna za daljnje učenje i snalaženje u školi.
Važan znak zrelosti je i početak mijenjanja mliječnih zuba, a podrazumijeva ju i kontrola pražnjenja mjehura i crijeva te dobre higijenske navike.
1.2. Razvoj motorike
Pod ovim pojmom mislimo na djetetovu sve veću sposobnost svrhovitog i skladnog korištenja vlastitog tijela za kretanje i baratanje predmetima.
Faze tog razvoja vidljive su u usavršavanju držanja tijela, kretanja (lokomocija) i baratanja predmetima (manipulacija).
Do polaska u školu dijete će usvojiti brojne psihomotorne vještine (od uspravnog hoda do oblačenja i svlačenja) koje su rezultat sazrijevanja živčanog tkiva i središnjeg živčanog sustava, rasta ali i vježbanja.
Djeca se u svojoj motorici razlikuju, a te razlike opet ovise o brzini njihovog razvoja te utjecaju okoline, prije svega prilikama za vježbanje i ishranjenosti.
Važne karakteristike prepoznavanja motoričke zrelosti djeteta pred polazak u školu su:
• dijete ove dobi spretno je i voli biti u pokretu• ima dobru koordinaciju pokreta i ravnoteže (stoji na jednoj nozi do 10 sekundi)
• povezuje hodanje i trčanje, trčanje i bacanje
• skače u vis više od 40 cm, skače sunožno i u dalj
• penje se na drvo, povezuje trčanje i penjanje preko prepreke
• baca loptu jednom rukom i gađa cilj, baca loptu u zid i hvata je
• voli crtati, pisati, izrezivati
• koristi se priborom za jelo
• pravilno drži i sigurno barata olovkom
• uživa u aktivnostima i igrama spretnosti: skakanje preko konopca, igre gumi-gumi, plesanje,…
• izvodi kolut naprijed
• izrazom lica oponaša strah, veselje, ljutnju, tugu.
2. Intelektualna zrelostPodručje intelektualne zrelosti djeteta koje kreće u školu značajno je jer su osnovni zadaci koje će dijete savladavati u školi intelektualne prirode.Intelektualna zrelost podrazumijeva:
• govor
• mišljenje
• pamćenje i pažnju
• inteligenciju.
2.1. Govor
Dobro razvijen govor osnovan je za razvijanje dječjeg mišljenja i jedan od važnih uvjeta ljudske komunikacije prenošenja iskustava i učenja.
Prije polaska u školu dijete mora biti sposobno izraziti svoje misli i potrebe te razumjeti govor drugih.
U predškolskoj dobi dijete koristi samo usmenu govornu komunikaciju, a nju pored ostaloga odlikuje:
• precizno locira zvuk i ispravno uspoređuje kvalitete zvuka (tiho-tiše, glasno – glasnije, visoko – više, duboko – dublje)
• poboljšava se sposobnost raščlambe riječi na glasove, sposobno je za svrstavanje riječi prema početnom i završnom glasu
• poboljšava se sposobnost spajanja glasova u riječi, tzv. glasovna sinteza
• artikulacija je usvojena, ali zbog ispadanja prednjih zubi moguće su blage nečistoće u izgovoru: s,z,c,š,ž,č,ć, dž, đ
• pokazuje interes za pisanu riječ – za čitanje i pisanje slova i brojki
• usvojilo je određena gramatička pravila, iako još uvijek griješe u padežima, broju kao i u nekim drugim gramatičkim pravilima
• rečenice su duže, s više veznika i kao i odrasli koristi sve vrste rečenica
• u komunikaciji bez poteškoća može priopćiti svoje misli, potrebe i osjećaje te prepričati kratki događaj ili priču
• uspješno se dogovara s drugima, inicira i održava komunikaciju te odgovara na komunikaciju koju iniciraju drugi
• sluša i sudjeluje u grupnom razgovoru
• dogovorom razrješava manje konflikte
• upotrebljava izraze uljudnosti i zna odgovarajuće pozdraviti,…
Govor ima posebno značenje za razvoj mišljenja.
Iz takozvanog egocentričnog govora koji nije namijenjen drugima, već dijete govori za sebe, nastaje govor koji kasnije služi kao plan za rješavanje nekog problema.
On postaje unutrašnji govor i sredstvo mišljenja jer djetetu nije više potrebno opisivati što i kako će nešto raditi naglas, nego to radi u sebi.
Tako se dječje mišljenje razvija od vanjske aktivnosti i baratanja predmetima prema baratanju unutrašnjim simbolima – predodžbama, riječima i pojmovima.
2.2. Mišljenje i razvojni stadiji
Dijete svoje mišljenje razvija uz roditeljsku pomoć već od prve godine svoga života.
Ono mu pomaže u rješavanju različitih problema i snalaženje u različitim životnim situacijama.
Zahvaljujući mišljenju, možemo shvatiti odnose i veze među stvarima i pojavama koje opažamo, ali i one koje ne možemo neposredno opažati i nismo imali prilike zapamtiti.
Razvoj spoznaje djece, pored ostalih, razradio je Jean Piaget, francuski psiholog, kroz koje dijete prolazi dok usvaja sve složenije misaone strukture tijekom djetinjstva do svoje 11.-12. godine, a one su:
• SENZOMTORONO RAZDOBLJE (do druge godine života)- Dijete spoznaje svoju okolinu izravnim djelovanjem na nju odnosno svoga manipuliranja predmetima i stvarima
• PREDOPERACIJSKO RAZDOBLJE (od druge do šeste godine)
– Karakteristično po sve složenijem korištenju simbola kako bi kognitivno (spoznajno) reprezentiralo svijet oko sebe. Dijete koristi riječi i brojeve, a akcije se više ne moraju izvoditi tjelesno, već upotrebom unutrašnjih simbola, mentalno.- Tri važne karakteristike ovog razdoblja su:= EGOCENTRIZAM koji ima rani i kasniji oblik; u ranom se dijete potpuno poistovjećuje s okolinom i o svemu rasuđuje samo sa svog stajališta i prema svojim mjerilima, a u kasnijem obliku dijete sebe razlikuje od okoline, ali još ne može zauzeti tuđe motrište i stajalište. Egocentrizam se obično gubi između 6. i 7. godine života.
• CENTRACIJA- Odnosno nesposobnost djeteta da se istodobno usredotoči na nekoliko svojstava jer je usredotočeno samo na jedno svojstvo- NEMOGUĆNOST KONZERVACIJE,tj. neshvaćanje da predmet ne mijenja masu ako promijeni oblik – IREVERZIBILNOST MIŠLJENJA ili nesposobnost djeteta da se u mišljenju vraća koracima unatrag na početno stanje.
• RAZDOBLJE KONKRETNIH OPERACIJA (od 6. do 11,-12. godine života) u kojem postepeno prevladava ograničenje predoperacijskog razdoblja, a mentalne operacije mu omogućuju misliti logički o konkretnim pojavama, ali još ne može baratati apstrakcijama
• RAZDOBLJE FORMLANIH OPERACIJA (nakon 11 ili 12 godine) u kojemu se usvajaju logičke operacije s apstrakcijama i simbolima. Mentalne operacije višeg stupnja omogućuju logičko rezoniranje i apstraktno mišljenje.
Dijete u dobi od šest i sedam godina:
• povezuje predmete, pojave ili bića u skupove po bitnoj osobini i uočava uzročne veze među predmetima i pojavama (npr. oblaci – kiša)
• razlikuje i imenuje boje i nijanse
• imenuje i mjeri veličine i količine te ih uspoređuje npr.: veće-manje-jednako; duže-kraće-jednako; deblje-tanje; isto-različito,…
• izdvaja predmete u skupove po 1 ili 2 kriterija
• može istodobno uočiti odnose i smjerove u prostoru npr. gore – dolje; lijevo – desno,…
• pravilno koristi pojmove jučer – danas – sutra
• upotrebljava pojmove za vrijeme: prije, poslije, sada, za vrijeme,…
• zanima se za prošlost i budućnost
• bolje se snalazi u gledanju na sat
• imenuje dane u tjednu i zna njihov slijed
• uz pokazivanje broji do 10-13
• mehanički broji do 30
• rješava zadatke zbrajanja i oduzimanja na konkretnim materijalima do 10
• bolje uočava probleme i planira, proizvodi veći broj ideja
• rješava probleme po modelu: pretpostavka – provjera – zaključak, npr. u eksperimentima,…
• uočava uzročno – posljedične veze
• zna napisati ime i prezime.
2.3. Pamćenje i pažnjaIako se djetetu u toj dobi opseg pamćenja povećava, u toj je dobi (6.-7. godina života) dobro razvijeno kratkoročno pamćenje, ali ne i dugoročno.
Za dugoročno pamćenje potrebno je jasno percipiranje koje se temelji na koncentriranoj pažnji, a djeca te dobi uglavnom još opažaju nehotično.Hotimična ili namjerna pažnja djeci u ovom razdoblju nije velika i traje oko 10-15 minuta, ali se sustavnim radom u školi brzo povećava.
Dobra pažnja omogućava školsko učenje koje je namjerno učenje, pamćenje i lakše spoznavanje, jer tada djeca mogu nešto zapamtiti, a da im pažnju ne odvlače nebitne stvari.
Među djecom postoje velike razlike u opsegu pažnje, njenoj trajnosti i koncentraciji pa je važno naglasiti da je odgoj pažnje vrlo važna priprema za školu.
Pažnja ima dva svojstva, a ona su:
• PRENOŠENJE i
• DISTRIBUCIJA.
PRENOŠENJE PAŽNJE – odnosi se na sposobnost prelaženja s jedne aktivnosti na drugu – s pisanja na čitanje, s crtanja na računanje, s odmora na učenje.
Ona se uči u mnogim igrama s drugom djecom ili u kući kroz npr. organizaciju natjecanja tko će prvi dobro obaviti tri različita zadatka; recitirati pjesmicu, nakon toga nacrtati kuću i zatim složiti pet kocaka jednu na drugu.
DISTRIBUCIJA PAŽNJE – je sposobnost da se istovremeno pazi na dva ili više sadržaja.U školi će dijete morati istovremeno pratiti objašnjenja učiteljice / učitelja i pisati u bilježnicu ili gledati što ona piše na ploči.Ova vrsta pažnje razvija se u kolektivnim dječjim igrama ili kad npr. djetetu čitamo priču, a ono istovremeno sluša i promatra ilustracije iste.
Razvijanjem namjerne (hotimične) pažnje, koncentracije, prenošenja i distribucije pažnje kod djeteta formira se još jedna važna školska osobina, a to je PAŽLJIVOST.
Ona djetetu olakšava učenje i pamćenje te aktivno spoznavanje svijeta u kojem živi.
3. Socio – emocionalna zrelost djetetaEmocionalnost je biološki naslijeđena, ali i uvjetovana sazrijevanjem u tom području.
Novorođenče ne pokazuje niti jednu specifičnu emociju, već plač, uzbuđenost, neusklađene pokrete.Kako dijete sazrijeva pokazivat će i sve složenije emocije, a one su: LJUTNJA, GAĐENJE, STRAH, NAKLONOST, LJUBOMORA, RADOST.
Kako dijete sazrijeva, otkriva se i njegov temperament koji je određen biološkim predispozicijama, a on se očituje u brzini izmjenjivanja i jačini emocija, općem tonu raspoloženja te učestalosti i načinu izražavanja emocija.
Normalno razvijeno dijete u dobi od 6. -7. godina života u socio – emocionalnom području razvoja može:
• sve uspješnije kontrolirati izražavanje emocija
• kontrolirati svoje ponašanje samo-usmjeravajućim govorom te uvidjeti negativan učinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja
• zauzeti se za sebe i svoja prava
• surađivati sa odraslima i vršnjacima te dogovorom rješavati manje sukobe
• isplanirati, predvidjeti tijek aktivnosti i provesti je do kraja
• lakše podnosi neuspjeh i pokušava ponovo
• poštovati dogovorena pravila, strpjeti se i pričekati
• samostalno je u brizi za sebe (samo se oblači, koristi pribor za jelo, održava osobnu higijenu).
Ono također iskazuje brigu za druge, suosjeća i nudi pomoć, poštuje tuđe potrebe, prava i svojinu.
Pripremio: Zdenko Glasovac, prof.
