Zrelost ili spremnost djeteta za polazak u školu

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on pinterest
Share on email

Definiranje zrelosti je vrlo složeno, ono predstavlja posjedovanje takvog stupnja razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija koje će djetetu omogućiti uspješno savladavanje propisanog nastavnog plana i programa.

Poznavanje dječjeg razvoja temelj je razvojne psihologije, a na njega osim nasljednih (bioloških i genetskih) i okolinskih (učenje i odgoj) utjecaja, utječe i razvoj neuroloških struktura (mozak i živci) te   dinamični procesi koji se zbivaju u socijalnom okruženju.

Postoje dva osnovna kriterija kojima se procjenjuje zrelost djece za polazak u školu.

Prvi je KRONOLOŠKA DOB, tj. sva djeca koja navršavaju šest godina u razdoblju od 1. travnja tekuće godine do 31. ožujka navedene godine školski su obveznici.

Drugi kriterij je PSIHOFIZIČKA ZRELOST svakog pojedinog djeteta  koja osim razvijenih intelektualnih sposobnosti kao što su pamćenje, koncentracija, zaključivanje, traži i posjedovanje određenih vještina i znanja te određeni stupanj socio  – emocionalne zrelosti.

Zbog toga pojam zrelosti najčešće dijelimo na:

• fizičku (tjelesnu) zrelost

• intelektualnu zrelost i

• socio – emocionalnu zrelost.

Upis djece u osnovnu školu provodi se prema planu upisa koji donosi tijelo županijske državne uprave.

Prije upisa u prvi razred osnovne škole obvezno je utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta koje utvrđuje povjerenstvo.

Povjerenstvo čine:

• liječnik školske medicine

• psiholog – pedagog

• defektolog

• učitelj razredne nastave.

Pravilnikom o upisu djece u osnovnu školu uređuje se postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djece prije upisa, razlozi zbog kojih se može odgoditi upis u toj godini i postupak utvrđivanja primjerenog odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju.

Upis djece u prvi razred  reguliran je zakonskim i podzakonskim aktima.

Pojam zrelosti za školu

U stručnoj literaturi termini ZRELOST i SPREMNOST  često se koriste jedan uz drugog iako neki autori smatraju kako se ne radi o riječima koje imaju isto značenje.

ZRELOST se kao pojam prvenstveno odnosi na biološki razvoj  djeteta te podrazumijeva zrelost nervnog sustava i organizma u cjelini dok je SPREMNOST rezultat nasljeđa i djetetove okoline.

Što polazak u školu znači za dijete?

Stav djece o školi je različit.

Za školu se pripremaju cijeli svoj život, a ovisno o utjecaju njihove okoline školu će doživjeti pozitivno, kao mjesto gdje će steći nova znanja, vještine i prijatelje ili negativno kao neprijateljsko mjesto gdje idu po kazni jer nisu dobri, a tamo će ih učiteljice / učitelji  dovesti u red.

Ako roditelji školu shvaćaju kao nešto vrijedno i važno i u tom ozračju odgajaju svoje dijete, onda i dijete zbog povjerenja koje ima u svoje roditelje već ima izgrađen pozitivan stav prema školi. To će uvelike olakšati prve dane u školi kao i ostatak njegova školovanja.

Polaskom u školu dijete postaje dijelom jedne organizirane i strukturirane sredine gdje će se izlagati sustavu vrednovanja i natjecanja, doživljavati uspjehe, neuspjehe i kritike što u početku može biti stresno i bolno za mnogu djecu.

Prvi puta susrest će se s pravim obavezama, osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života.

Djeci koja su išla u vrtić mnogo je lakše jer već imaju određena iskustva koja će im pomoći da se nose s novonastalim promjenama.

Što škola očekuje od djece?

Osim što u školu moraju svaki dan dolaziti na vrijeme, u školi će morati sjediti određeno vrijeme, pažljivo pratiti nastavu, pratiti aktivnosti do kraja, pamtiti i kod kuće izvršavati domaću zadaću.

U vrtiću su se mogli dogovarati oko toga što taj dan žele raditi, ali u školi će biti obavezni učiti i o njima zanimljivim i manje zanimljivim temama.

Mnogi znaju biti zbunjeni i samom činjenicom da će  svaki dan obavezno morati ići u školu.

Život u obitelji uvelike je diktiran školom i školskim obavezama. Prema školi će se planirati obiteljski izleti, redovni posjeti liječniku, odlasci u kupovinu, godišnji odmor i slično.

Školsko učenje

Želja za učenjem je prirodna i djeca uče cijeli svoj život na sebi prirodan, svojstven način – IGRAJUĆI SE I ČINEĆI, kako bi shvatili svijet oko sebe i u njemu sudjelovali.

Ovaj prirodan način učenja ih je pripremio za NAMJERNO I SUSTAVNO UČENJE kakvo je u školi.

Za uspjeh u školi potrebno je steći NAVIKU UČENJA.

Za to je potrebna, za neku djecu više,  za neku manje, RODITELJSKU ODLUČNOST I JASNI ZAHTJEVI da se zadaća i učenje obavi kako valja, da se spremi radno mjesto za učenje i školska torba.

Ta će navika biti lakše uspostavljena kod djece koja su već u predškolskoj dobi bila navikavana na obavljanje različitih malih poslova i imala svoja stalna zaduženja kao npr. spremanje sobe dnevnog boravka, briga o igračkama, iznošenje smeća, spremanje radnog stola i slično.

Školsko učenje je namjerno učenje i zahtijeva razvijenu PAŽLJIVOST.

Na početku je još prisutna NEHOTIČNA PAŽNJA, ali vremenom se razvija HOTIMIČNA PAŽNJA, a njenim razvojem ZNANJE, ZNATIŽELJA I INTERESI.

Za uspješnost u školi vrlo je važna i MOTIVACIJA DJETETA ZA UČENJE.

Dijete će biti motivirano za učenje ako mu je stav prema školi pozitivan. Ta motivacija će mu pomoći da lakše uči te podnese privremene krize i neuspjehe, koji će mu služiti kao signal da pojača napor (učenje)  ili promijeni svoje ponašanje (socio-emocionalni odnosi).

Djeca koja su u školu krenula zrela, pripremljena, koja posjeduju dovoljno samostalnosti, pažljivosti, interesa, koja su sigurna u sebe jer su voljena i zaštićena, mnogo češće doživljavaju uspjeh od onih koji to u dovoljnoj mjeri nisu.

Prvašići u razreduU Kurikulumu za prvi razred učiteljima se daju smjernice o tome što očekivati od djece u prvom razredu kako bi ih što bolje razumjeli.

Jedan  od savjeta učiteljima je da obrate pozornost na dječje uživanje u radu bez obzira radilo se o školskom predmetu, užini ili pospremanju učionice, te da su djeca krajnje osjetljiva pa treba biti oprezan s kritikama.

Sedmogodišnjaci su, u načelu, malo mirniji od šestogodišnjaka i manje pretjeruju u ponašanju, vole raditi sami ili u paru.

Žele savršenstvo u svemu što rade, traže blizinu učitelja za komentar ili pitanje te vole skupljati i razvrstavati.

Što se fine motorike tiče, slova, brojevi i crteži postaju sitni, a teško im je ispuniti cijeli prostor papira.

Olovku drže čvrsto i ne mogu olabaviti pretjerano stiskanje.Što se domaće zadaće tiče razumno trajanje rada na njenoj izradi u prvom razredu je između 15 do 20 minuta dnevno,  a ona mora biti takva da djetetu daje mogućnost primjene stečenog znanja.Trebala bi biti zabavna i omogućiti im doživljaj kompetencije i postignuća.

Djetetove potrebe

Zbog svih školskih obaveza i napora dijete mora steći i zadržati nužnu KONDICIJU za svoju novu ulogu.

Da bi to moglo, nužno je zadovoljiti neke njegove osnovne potrebe.

Osnovne potrebe su:

• ljubav i podrška u obitelji

• potreba za snom i odmorom

• potreba za hranom (zbog psihofizičkih napora i bržeg rasta treba osigurati raznovrsnu i redovitu prehranu te kvalitetne prehrambene navike)

• potreba za kretanjem i igrom

• potreba za zaštitom od straha

• zaštitom od dosade

• potreba za promjenom.

Polaskom djeteta u školu i mi roditelji postajemo sastavnica novog okruženja i zajednice koja pred nas kao prve i najvažnije odgojitelje svoje djece stavlja   određene obaveze i nudi prilike  za naš daljnji razvoj u najvažnijoj ulozi života.

Djeci i roditeljima polaznika naših starijih vrtićkih skupina i kraćeg programa predškole želimo puno lijepih trenutaka  i uspjeha u školi i daljnjem životu.  
Pripremio: Zdenko Glasovac, prof.