Danas se mnoga djeca opisuju kao „hiperaktivna“ i čini se da je taj izraz postao vrlo popularan. Ipak, ako je vaše dijete živahno, puno energije, u pokretu, brbljavo i znatiželjno, to još uvijek ne znači da je hiperaktivno, tj. da ima poremećaj pažnje – hiperaktivni poremećaj (ADHD). ADHD je skraćeni naziv za niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i hiperaktivni poremećaj. Odnosi se na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene nemirom i impulzivnošću. ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove zločestoće. To je stvarni, biološki uvjetovani poremećaj. Hiperaktivno dijete može imati poteškoće na tri područja:
1. Hiperaktivnost: dijete često trese rukama i nogama, vrpolji se, previja, meškolji, često ustaje u situacijama kada se očekuje da sjedi na mjestu, pretjerano trči, skače ili se penje u situacijama u kojima to nije prikladno, teško mu je tiho se i mirno igrati, često pretjerano puno priča, glasno je, stalno je u pokretu, lako se uzbudi, naglo poseže za predmetima, nemirno je i neumorno
2. Pažnja: radi pogreške zbog nemara ili ne posvećuje pažnju detaljima, teško održava pažnju u zadacima ili igri, čini se da ne sluša čak i kada mu se izravno obraćamo, teško mu je organizirati zadatke i aktivnosti, često gubi stvari, lako ga ometaju vanjski podražaji, sporije je od druge djece u učenju novog gradiva i u izvršavanju zadataka, ima teškoća sa završavanjem aktivnosti, nepažljivo je, odsutno je mislima, ima teškoća u praćenju uputa, kratke je pažnje, teško dovršava zadatak
3. Kontrola impulsa: „istrčava“ s odgovorima prije nego je završeno pitanje, ima poteškoća s čekanjem reda, često prekida i ometa druge, burno emotivno reagira ne predviđajući dobro posljedice, djeluje prije nego što promisli, prebacuje se s jedne aktivnosti na drugu, ne može čekati da netko završi rečenicu ili radnju, prekida razgovor, nameće se drugima, ne čeka upute, ne može prihvatiti pravila igre U predškolskoj dobi izražene su sljedeće poteškoće:
· prisutna je izrazita motorička aktivnost, nikad nije na svome mjestu
· loše predviđa posljedice svojih aktivnosti
· ne sluša odgojitelja
· na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli ili pogleda kako druga djeca rade prije nego što pokuša sam uraditi zadatak
· češće ne nauči oblačiti i vezati cipele, zakopčavati dugmad
· pokazuje slabije rezultate u pripremama za školu – usvajanje boja, brojeva, slova, korištenje škara
· nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa druge u obavljanju zadataka ili aktivnosti
Važno je naglasiti da nije nužno da svako dijete, koje je povremeno hiperaktivno, impulzivno i ima poteškoće s pažnjom, ima ADHD. I druga djeca se koji put mogu ponašati živahno i nepažljivo, a takva ponašanja često možemo zamijeniti sa simptomima hiperaktivnog djeteta. Takva ponašanja događaju se kada je djetetu dosadno, kada dijete ima neku fiziološku potrebu (gladno je, mora na WC…), kada je dijete jako veselo (čeka rođendanski poklon…), kada je sadržaj pretežak ili je dijete općenito u prezahtjevnoj situaciji, kada ga prekinemo u njemu važnoj aktivnosti, kada je dijete pod stresom ili se u obitelji događaju promjene. Kako bi se hiperaktivnom djetetu pružila adekvatna pomoć i podrška, potrebno je obratiti se stručnjaku (dječji psiholog, defektolog i/ili dječji psihijatar) koji će utvrditi radi li se stvarno o ADHD-u i koji će predložiti tretman. Roditelji često na djetetovo ponašanje reagiraju ljutito i neprimjereno što za posljedicu ima još veći prkos djeteta koji rezultira sve strožim roditeljskim komentarima, odbacivanjem i kaznama. Stvara se zatvoreni krug koji rezultira neprekidnim svađama, borbama, nagovaranjem i „podmićivanjem“ djeteta. Mnogi roditelji hiperaktivnog djeteta imaju kronični osjećaj bespomoćnosti, nesigurnosti i stresa. Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi, skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili neposlušnim, nazvati ga inatom i sl. pa onda, iz takvog stava, reagiraju neprimjerenim metodama kao što je vikanje, vrijeđanje ili batine. S druge strane, neki roditelji djetetovo ponašanje procjenjuju kao vlastitu krivnju, kao nešto za što su isključivo oni odgovorni pa se počinju osjećati loše pa ponekad pretjerano popuštaju djetetu i ne postavljaju granice. Problem krivnje i odgovornosti, kao i sam poremećaj, vrlo su često izvor sukoba, ne samo između roditelja i djeteta, nego i između roditelja međusobno.
Kako roditelji mogu pomoći? Važno je znati da se ponašanje djeteta ne može promijeniti „preko noći“. Neka ponašanja se usvajalo i izgrađivalo godinama pa je potrebno vrijeme kako bi se uočile promjene. Često se događa da djeca u početku pružaju veliki otpor promjenama i novim pravilima te se događa da broj nepoželjnih ponašanja poraste. Međutim, uz ustrajnost i dosljednost roditelja, ponašanje djeteta će se mijenjati u pozitivnom smjeru. Kako bi to postigli, roditeljima mogu pomoći sljedeći savjeti:
1. Postavite si pitanje: „Što želim vidjeti kod djeteta umjesto sadašnjeg ponašanja?“ i zatim strpljivo poučavajte dijete takvom ponašanju.
2. Hiperaktivna djeca najčešće ne reagiraju na kaznu na uobičajen način te često ono što roditelj smatra kaznom, za dijete je nagrada (npr. majka prekida rad u kuhinji i dolazi vikati čime je dijete dobilo željenu pažnju). Zato je vrlo bitno da pratite učinak odabranog ponašanja i procijenite je li nešto za dijete kazna ili nagrada.
3. Kad god je to moguće ignorirajte djetetovo neadekvatno ponašanje, pri čemu treba biti siguran da takvim ponašanjem neće doći do fizičkog ugrožavanja djeteta
4. Budite svjesni vlastitog ponašanja jer djeca uče imitirajući ponašanja odraslih. Roditelj koji ne želi da mu dijete viče, a istovremeno on viče na dijete, neće postići željeni efekt.
5. Dijete uči iz svakog vašeg pokreta i iz svake vaše riječi.
Zato je važno:
· da vaše upute djetetu budu jasne, jednostavne i razumljive kako bi iz njih moglo zaključiti što od njega očekujete.
· budite jasni i određeni tako da dodatno ne zbunjujete dijete. Vaše riječi „prekini“ ili „budi dobar“ mogu dijete zbuniti jer ne zna što time mislite i što zapravo želite.
6. Razvijajte samopoštovanje kod djeteta pohvalama i primjećivanjem djetetovih osobina, ponašanja i postignuća.
7. Pružite djetetu rutinu, strukturu i predvidivost jer unaprijed određena rutina stvara podlogu za usvajanje navika učenja.
8. Pružite djetetu mogućnost da sudjeluje u obiteljskim poslovima, a pri tome odaberite one aktivnosti koje mu dobro idu i koje može brzo naučiti. Aktivnosti trebaju imati svrhu jer dijete ima potrebu da njegov uloženi trud bude cijenjen.
9. Jasno komunicirajte s djetetom – upute trebaju biti jednostavne, sažete, pozitivne, odlučne (npr. „Molim te pospremi svoju odjeću s poda i stavi je u košaru s prljavom odjećom“).
Pri tome treba:
· ostvariti kontakt očima
· držati ruke nježno na ramenima dok mu objašnjavate što želite da učini ako odbija uspostaviti kontakt
· navesti razloge zbog kojih želite da dijete nešto učini
· govoriti jasno i razgovijetno
· biti smireni i odlučni
· izbjegavati prigovaranje, vikanje, raspravljanje i moljenje
· može pomoći ako zatražite od djeteta da ponovi što treba učiniti
· ako ste previše ljuti ili uzbuđeni, otiđite na pet minuta pa se vratite razgovarati
10. Pohvaljujte dijete za poželjno ponašanje:
· neka pohvala slijedi odmah nakon poželjnog ponašanja
· povežite je s djetetovim ponašanjem
· neka je konkretna i specifična
· pohvaljujte dijete smiješkom, pogledom ili riječima
· uz riječi pomilujte, zagrlite ili poljubite dijete
· pohvalite dijete svaki put kad se primjereno ponaša
· pohvaljujte dijete pred drugima Kako biste pomogli svom djetetu potražite i pomoć stručnjaka. No svakako ne dopustite da hiperaktivnost utječe na vaš dobar odnos s djetetom! Osim što je hiperaktivno, dijete ima mnoge druge osobine koje ga čine cjelovitom osobom. Uživajte sa svojim djetetom: radite stvari zajedno, dijelite osjećaje i misli, šalite se i zabavljajte, opuštajte i veselite… Volite ga takvog kakvo ono jest! Time ćete mu pružiti najvažniju osnovu za životnu sreću!
IZVOR: brošura Hiperaktivno dijete Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba
