AGRESIJA KOD DJECE PREDŠKOLSKE DOBI

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on pinterest
Share on email

Često smo svjedoci neprimjerenog ponašanja djeteta koje uključuje udaranje, grizenje, pljuvanje, čupanje, vrištanje, razbijanje, bacanje i suprotstavljanje. Ovakvi i slični oblici ponašanja smatraju se agresivnima.

Dijete se najčešće ponaša agresivno onda kada ne može dobiti ono što želi, tj. naišlo je na prepreku i to ga frustrira, a frustracija dovodi do agresije koja djetetu služi kao sredstvo kojim će ukloniti prepreku.

Agresija je česta pojava kod djece predškolske dobi, pogotovo kod djece koja još nemaju razvijene verbalne sposobnosti u dovoljnoj mjeri da se mogu izraziti na taj način i objasniti što žele ili što ih smeta. No, agresija može biti i posljedica odgojnih nedostataka.

Odgojni postupci koji pospješuju pojavu i održavanje agresivnog ponašanja su:

  • često kažnjavanje (posebno udaranje)
  • prestrog odgoj
  • emocionalno neprihvaćanje
  • nesigurna okolina
  • ljubomora
  • nedostatak pažnje
  • previsoka očekivanja


Svi ovi postupci izazivaju nezadovoljstvo, ljutnju i frustraciju – vrlo jake i neugodne emocije koje su u podlozi agresivnog ponašanja.

Roditelji i odgojitelji često nesvjesno nagrađuju djetetovo agresivno ponašanje. Naime, dijete koje se ponaša agresivno dobiva najviše pažnje.

Odrasli u takvim situacijama učine sve kako se dijete ne bi ponašalo agresivno pa mu omoguće ono što želi.

Zato se roditelji susreću s problemom zaustavljanja agresivnog ponašanja jer ako roditelj ovako reagira na djetetovu agresiju, dijete dobiva upravo ono što želi i potkrijepljeno je da se i ubuduće tako ponaša kada bude htjelo nešto dobiti.

Dugoročno gledano, dijete s ovakvim ponašanjem vrlo često gubi prijatelje, na lošem je glasu u vrtiću ili školi te se susreće s brojnim drugim negativnim posljedicama koje mogu ponovno izazvati frustraciju te dovesti do – već dobro naučenog – agresivnog ponašanja, čime se zatvara začarani krug.

No, nije sve beznadno… djetetu možemo pomoći… tako što ćemo ga naučiti prihvatljivim oblicima izražavanja emocija u određenim situacijama i na određenim mjestima.

Kako pomoći djetetu koje ima agresivni obrazac ponašanja?

  • Uočite situacije koje su „okidači“ za agresivno ponašanje – primijetite kada i gdje se takvo ponašanje najčešće javlja.
  • Pomozite djetetu da prevlada i usmjeri svoju ljutnju na prihvatljiv način.
  • Osigurajte djetetu  jasnu strukturu i dnevnu rutinu   jer predvidivost pomaže djeci da ostanu mirna – osjećaju sigurnost jer znaju što očekivati od osobe ili situacije.
  • Ne udarajte dijete zbog agresivnog ponašanja jer na taj način dajete djetetu primjer kako se ponašati kad ste ljuti – djeca brzo i lako uče imitacijom tuđih postupaka, a ovako uče da je udaranje prihvatljivo kad god se osjećaju ljuto i da je to način rješavanja problema.
  • Razgovarajte o osjećajima! Dajte im do znanja da su svi osjećaji normalni, da nema dobrih ili loših osjećaja te da ih prihvaćate kako god se oni osjećali. Na taj način oni grade samopoštovanje, pozitivnu sliku o sebi te se osjećaju

    jednako vrijednima.

  • Vježbajte izražavanje osjećaja, razgovarajte o prihvatljivim načinima izražavanja ljutnje, objasnite kada, gdje i na koji način mogu izraziti svoje osjećaje
  • za izražavanje ljutnje može poslužiti papir za kidanje ili šaranje, prostor za trčanje te kreativne metode kao što su crtanje, igranje lutkama ili modeliranje pomoću kojih dijete može prikazati i izraziti svoju ljutnju
  • Važno je uvijek pravovremeno reagirati, tj. jasno pokazati da agresivno ponašanje nije prihvatljivo.
  • Roditelji trebaju biti primjer   svojim ponašanjem, tj. trebaju sami zadržati kontrolu nad sobom i situacijom.
  • Oba roditelja trebaju biti usuglašena u djelovanju , tj. važno je da su dosljedni. Trebaju koristiti iste posljedice za iste postupke. Nikako nije poželjno da se za nepoželjne djetetove postupke nekad primijeni posljedica, a nekad ne ili da posljedica svaki put bude drugačija.
  • Dobro je učiti djecu pomaganju i poticati kod njih suosjećanje.
  • Pohvalite, potkrijepite i nagradite poželjna ponašanja!


Biti samo roditelj je lako, no biti dobar roditelj zahtijeva puno truda i napora.

Stoga, oboružajte se strpljenjem, razumijevanjem i smirenošću jer je to najbolji put prema uspjehu!

Pripremila: Marija Majdenić, mag.psych.