Održana 7. sjednica odgojiteljskg vijeća

Podijeli s prijateljima

U četvrtak, 23. veljače 2023. godine, održana je 7. sjednica odgojiteljskg vijeća naše ustanove.

Središnje točke dnevnog reda bile su:

  • Čuvajmo (mentalno) zdravlje odgojitelja
  • Suradnja s roditeljima.

Temu pod nazivom „Čuvajmo (mentalno) zdravlje odgojitelja“ u formi predavanja predstavila je kolegica Mirela Ivoš, apsolventica psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku.

Aktivnost je organizirana kao doprinos obilježavanju 16. Tjedna psihologije u RH čiji je inicijator Hrvatsko psihološko društvo, a ove godine obilježava se u razdoblju od 20. do 26. veljače.

Tjedan psihologije organizira se u RH od 2008. godine, a naša ustanova sudjeluje u ovoj manifestaciji od 2010. godine.

Cilj manifestacije je promocija psihologije kao znanosti i struke u cilju podizanja ukupne kvalitete života ljudi.

Voditeljica je prezentaciju počela određivanjem pojma zdravlja, a sadržajno su obrađene slijedeće cjeline:

  • Definiranje stresa
  • Čimbenici stresa
  • Utjecaj stresa na zdravlje
  • Tehnike suočavanja i zaštitni faktori u stresnoj situaciji.

Stres je skup reakcija do kojih dolazi kad neki događaj procjenjujemo opasnim ili uznemirujućim.

Postoje akutni i kronični stres.

Izvori stresa za odgojitelje najčešće su:

  • Međuljudski odnosi
  • Suradnja s roditeljima
  • Nedostatak odgovarajućih resursa
  • Osjećaj podcijenjenosti.

Stresne reakcije su:

  • Emocionalne
  • Tjelesne
  • Bihevioralne.

Utjecaj stresa najčešće se ogleda u smanjenju brige za vlastito zdravlje, sklonost preskakanju obroka i odsutnost tjelovježbe.

Tjelesne posljedice stresa najčešće su:

  • Glavobolje
  • Promjene krvnog tlaka
  • Aritmija
  • Ubrzani puls
  • Nesanica
  • Bolesti štitnjače
  • Čir na želucu.

Psihičke posljedice stresa najčešće su:

  • Osjećaj bespomoćnosti
  • Bezvoljnost
  • Tjeskoba
  • Depresija
  • PTSP.

Tehnike suočavanja sa stresom su:

  • Osvješćivanje problema
  • Strukturiranje vremena
  • Relaksacija
  • Rekreacija.

Zaštitni faktori u suzbijanju stresa su:

  • Emocionalna kompetentnost
  • Psihološka otpornost
  • Optimizam
  • Percipirana samoefikasnost.

Emocionalna kompetentnost podrazumijeva:

  • Svjesnost
  • Prihvaćanje
  • Afirmaciju
  • Asertivnost
  • Ljutnju
  • Autonomiju
  • Privrženost.

Kako reagiramo u stresnoj situaciji?

  • Promjenom situacije
  • Odmicanjem
  • Promjenom razmišljanja.

Tehnike i zaštitni faktori suočavanja sa stresom:

  • Zaustavljanje misli
  • Umirujuće misli
  • Afirmacija
  • Mindfulness
  • Pozitivno tumačenje
  • Humor.

Drugu temu pod nazivom „Suradnja s roditeljima“ u formi predavanja predstavila je kolegica Tena Anić, mag.rehab.educ.

Suradnja predstavlja komunikaciju između roditelja i odgojitelja koji se međusobno informiraju, dogovaraju, savjetuju, druže i uče.

Ono što je najbitnije za kvalitetnu suradnju je međusobno upoznavanje roditelja i odgojitelja.

Međusobno upoznavanje preduvjet je boljem razumijevanju, izgradnji povjerenja, a potom i spremnosti na suradnju.

Ako samo jedna strana radi na suradnji, ona neće biti potpuna. Samo u obostranoj suradnji i razumijevanju roditelja i odgojitelja mogu se uskladiti utjecaji na dijete, a oni moraju biti jedinstveni.

Različiti roditelji imaju različite potrebe. Roditelji ne žele surađivati sa ustanovama koje ih osuđuju. Ustanove stoga trebaju biti dostupne i prijateljski raspoložene prema roditeljima.

Svaki čovjek ima svoje mišljenje, stavove i vrijednosti po kojima odgaja svoje dijete.

Odgojitelj mora prihvatiti različitost stavova roditelja, razumjeti ih i pokušati naći kompromis.

U suradnji ti stavovi i vrijednosti pokušavaju se prilagoditi onome što je najbolje za dijete.

Roditelji i odgojitelji zajedničkim radom upotpunjuju sliku o djetetu što je bit ove suradnje.

Dobre strane suradnje roditelja i odgojitelja ogledaju se u koristima koje imaju svi sudionici.

Djeca čiji roditelji na različite načine doprinose kvaliteti života vrtića, motiviranija su i postižu bolje uspjehe.

Djeca jačaju osjećaj vlastite vrijednosti kada vide kako drugi poštuju i cijene njihove roditelje.

Roditelji su sigurniji jer znaju da nisu sami i da imaju podršku odgojitelja.

Odgojitelj kroz međusobnu suradnju dolazi do novih spoznaja, jača samopouzdanje i zadovoljstvo. Odgojitelj stalno nadograđuje svoja znanja i koristi ih u svom radu.

Zapreke kvalitetnoj suradnji roditelja i odgojitelja mogu biti, pored ostaloga, vezane uz informiranost roditelja o organizaciji rada ustanove i ulozi odgojitelja u odgojno – obrazovnom procesu, očekivanjima o ulozi predškolske ustanove u skrbi o djeci, njihovom temperamentu, odgojnim stilovima roditelja, spremnosti na suradnju i slično.

Roditeljima treba ukazati na važnost suradnje koja se postiže radi kvalitetnijeg odrastanja i razvijanja djeteta. Jedino zdravom suradnjom dijete ima predispozicije za cjeloviti razvoj.

Uloga odgojitelja nije čuvanje djece, već vođenje kroz proces rasta i razvoja zadovoljavajući pri tome njihove potrebe i interese.

Važna je želja i spremnost pojedinca na uključivanje. Ako toga nema, do suradnje neće doći koliko god se odgojitelj trudio.

Ponekad do problema u suradnji dolazi i zbog nedovoljne kompetencije profesionalaca.

To se događa kad profesionalac nema razvijene komunikacijske vještine što mu omogućuje pravilan pristup roditeljima kojih ih poziva na suradnju.

Kompetencije profesionalaca preduvjet su za građenje kvalitetnih suradničkih i partnerskih odnosa.

Komunikacija je jedan od najvažnijih alata koji izravno utječe na rezultate rada.

Osim verbalne komunikacije važna je i neverbalna komunikacija jer njome izražavamo svoje emocije i stavove.

Ona uključuje izraz lica, kontakt očima, dodir, ton, visinu glasa.

Dobra komunikacija doprinosi ukupnom ozračju i stvara osjećaj ugode, a svako poboljšanje komunikacikje ujedno znači i mogućnost poboljšanja međuljudskih odnosa.

Konflikti u suradnji mogu nastati i zbog nerealnih očekivanja, zbog neslaganja oko odgojno – obrazovnih ciljeva, razvojnih zadaća i metoda rada.

Neslaganje je normalna stvar koju treba očekivati. Razlike pnekad mogu biti prednost u odgoju jer nam daju priliku proširiti vastitu perspektivu i bolje razumjeti druge.

Najčešći oblici suradnje s roditeljima su:

  • Individualni razgovori
  • Roditeljski sastanci (masovni i na razini odgojne skupine)
  • Centri za roditelje (po sobama dnevnog boravak i zajedničkim prostorima po objektima ustanove)
  • Radionice
  • Druženja s djecom.

Voditejlica je u zaključku istaknula kako roditelji i odgojitelji imaju isti cilj.

Zajedničkim aktivnostima taj cilje se lakše ostvaruje kad su isti interesi u pitanju.

Stoga je važno u svakoj situaciji naći kompromis i zajedničko rješenje.

Kada dijete vidi kako se roditelj i odgojitelj međusobno razumiju, podržavaju i poštuju, i ono će tako nastojati djelovati u vrtićkoj zajednici.

Pripremio: Zdenko Glasovac, prof.