PRVI DANI U VRTIĆU – ŠTO I KAKO?

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on pinterest
Share on email

Polazak djeteta u jaslice ili vrtić velika je promjena, kako za dijete tako i za roditelje. Za mnogu je djecu to prvo odvajanje od roditelja. Promjena je puno i prilagoditi se trebaju i djeca i roditelji.
Ulaskom u vrtić dijete dolazi u potpuno nepoznat prostor i među nove ljude, a treba se prilagoditi i na novi raspored dana.
Roditelji se moraju prilagoditi da će njihovo dijete jedan dio vremena provoditi s drugim (na početku nepoznatim) ljudima.
Roditelji najčešće brinu kako će dijete bez njih, hoće li biti tužno, hoće li ga druga djeca prihvatiti, hoće li odgojiteljice znati prepoznati njegove potrebe, hoće li jesti i spavati i još puno toga.

Prilagodba na vrtić je razdoblje u kojem dijete uspostavlja socioemocionalnu vezu s odgojiteljicama, upoznaje novu okolinu i prijatelje te shvaća kako se roditelji uvijek vraćaju po njega. Duljina tog razdoblja različita je od djeteta do djeteta, a kako će ono proteći ovisi o:

  • dobi djeteta
  • prethodnim iskustvima odvajanja
  • dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece
  • osobnosti djeteta
  • odnosu roditelja i djeteta
  • stavovima roditelja prema jaslicama/vrtiću
  • redovitosti polaženja jaslica/vrtića
  • pripremi djeteta na polazak u vrtić.


Većina djece, odlazak u vrtić, u početku doživljava vrlo stresno pa se mogu javiti određene reakcije:

  • emocionalne reakcije: dijete može biti jako tužno i patiti za roditeljem ili pak jako ljuto i razdražljivo pogotovo kada dođe kući iz vrtića.
  • tjelesne reakcije: dijete može imati glavobolje, bolove u stomaku, povraćati.
  • ponašajne reakcije: dijete može biti plačljivo, agresivno, nemirno, pasivno ili se povlačiti u sebe.
  • regresija: moguće je privremeno vraćanje na prethodnu razvojnu fazu pa djeca koja normalno govore počnu tepati, djeca koja imaju kontrolu nad fiziološkim potrebama mogu ponovno početi mokriti u gaćice ili zadržavati stolicu, cuclaju prst i sl.
  • dijete ne ispušta roditelja iz vida te traži stalnu prisutnost roditelja.
  • dijete protestira, plače, odbija kontakt s roditeljima, odgojiteljima i drugom djecom.


Sva nabrojana ponašanja su normalna i očekivana u razdoblju prilagodbe te predstavljaju odgovor djeteta na stres.
Važno je znati da su prolaznog karaktera te da će nestati kada se dijete navikne na novu sredinu i kada se ondje bude osjećalo sigurnim. Navedene reakcije se mogu javiti odmah nakon odvajanja, ali i odgođeno, baš kada pomislite kako se dijete lako prilagodilo. One se javljaju kada dijete shvati da je odlazak u vrtić svakodnevan.  Ako pak prilagodba traje dulje od dva mjeseca smatramo je težom i u tom slučaju dobro je tražiti savjet stručnjaka.


Djeca u ovom razdoblju mogu reagirati vrlo slično, ali i vrlo različito. Koliko god se vaše dijete ponaša na neuobičajen način, to je njegov način i normalan je.


KAKO PRIPREMATI DIJETE NA POLAZAK U VRTIĆ?

  • Razgovarajte s djetetom o vrtiću i pričajte mu o vrtiću kao lijepom i veselom mjestu gdje ima puno igračaka i gdje se djeca zabavljaju. Ohrabrite ga i pokažite mu da se i vi veselite vrtiću.
  • Povremeno prošećite oko vrtića ili se igrajte u vrtićkom dvorištu kako bi dijete upoznalo sredinu.
  • Postupno pripremajte dijete na raspored aktivnosti i dnevnu rutinu sličnu onoj u jaslicama ili vrtiću (raspored hranjenja, spavanja, igranja) te potičite samostalnost djeteta.
  • Polako usmjeravajte dijete i na druge osobe osim vas. Ukoliko imate priliku, neka povremeno ode u šetnju s nekom drugom odraslom osobom kojoj vjeruje. Osigurajte i kontakte s drugom djecom.
  • Zajedno s djetetom pripremite ruksak za jaslice / vrtić sa svime potrebnim za boravak ondje.
  • Nemojte prijetiti djetetu vrtićem („U vrtiću ćeš morati sve pojesti, slušati, spavati, …“)
  • Polazak u vrtić tretirajte kao normalnu stvar u životu djeteta. Objasnite djetetu da je vrtić njegov posao kao što i vi imate svoj. Ne pokazujte tugu, strah i uznemirenost jer, ukoliko je roditelj uplašen i  uznemiren zbog odvajanja, bit će i dijete.


A KAD DIJETE KRENE U VRTIĆ

  • Preporuča se da, za vrijeme razdoblja prilagodbe, roditelji dovode dijete u vrtić. Također je uputno da, u početku, dijete boravi u vrtiću kraće vrijeme (sat, dva) uz moguću prisutnost roditelja pa da se to vrijeme postupno produžava.
  • Djetetu treba omogućiti da u vrtić ponese „prijelazni objekt“ – predmet ili igračku koja će mu olakšati prilagodbu jer će ga podsjećati na dom te mu na taj način pružiti utjehu. Ako dijete ne može zaspati bez svoje dekice, dude ili igračke, svakako mu i to ponesite.
  • Dijete će spontano pokazivati da se boji ili da je tužno te će vjerojatno plakati. Nemojte to ismijavati niti se ljutiti zbog toga. Prihvatite njegove osjećaje, pokažite razumijevanje, utješite ga, ali pokušajte zadržati pozitivan stav.
  • Objasnite djetetu gdje ćete biti i što ćete raditi dok je ono u vrtiću. Nemojte reći: „Brzo se vraćam“, a onda vas nema cijeli dan.
  • Malo većem djetetu možete dati vremenski okvir kada ćete se vratiti po njega. Važno je da se držite dogovora o vremenu kada ćete doći po dijete jer, ovisno o vašem dogovoru s odgojiteljicama, one će možda djetetu reći: „Kada se probudiš mama će doći“ i ako vi zaista tada dođete u djetetu se razvija osjećaj sigurnosti i povjerenja, a ako kasnite, dijete će biti zbunjeno i otežava se razvoj povjerenja.  Ako niste sigurni da ćete moći doći u neko vrijeme, bolje nemojte obećavati.
  • Djetetu možete reći kakav je dnevni raspored i što ga očekuje u vrtiću, nakon čega će roditelji doći po njega. Možete smisliti i neku zajedničku aktivnost  nakon povratka iz vrtića kako bi se dijete imalo čemu veseliti.
  • Kada ostavljate dijete u vrtiću i odlazite neka to bude kratko, mirno i odvažno. Dijete koje osjeti roditeljevu nesigurnost i strah će osjećati isto.
  • Ako vam je lakše možete uvesti neki ritual – uvijek se pozdravljati na isti način. Nakon pozdrava otiđite mirno i bez oklijevanja. Rastezanje rastanka, ponovno vraćanje i virenje kroz prozor šalju djetetu poruku: „Ne znam hoće li ti ovdje biti dobro“ i otežavaju prilagodbu, a dijete će ubuduće plakati duže očekujući da ćete se vratiti.
  • Uvijek pozdravite dijete prije odlaska. Nemojte se iskradati kada se dijete zaigra ili dok ne gleda jer će to narušiti djetetovo povjerenje pa vam neće vjerovati kada mu budete rekli da ćete se vratiti. Bolje je da se dijete i rasplače dok ga pozdravljamo, nego da se osjeća napuštenim kada shvati da smo odjednom nestali.
  • Važno je da se odgojiteljicama obraćate s povjerenjem. Tako će i dijete lakše uspostaviti odnos s njima. Pokušajte s njima uspostaviti dobru komunikaciju, izmjenjujte informacije o djetetovom ponašanju i reagiranju kod kuće i u vrtiću. To će biti korisno i za vas i za odgojiteljice.
  • Redoviti dolazak u vrtić stvorit će rutinu i naviku, što olakšava prilagodbu, stoga je poželjno što manje izostajati iz vrtića osim ako je dijete bolesno.
  • Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom, šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost te pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.
  • Razgovarajte s djetetom o tome kako mu je bilo u vrtiću. Razgovor započnite s nečim što ste vi doživjeli (npr. „Vidjela sam da u sobi imate kutak za majstore…“) pa će se dijete nadovezati ako želi.
  • Potrudite se uvijek zadržati pozitivan stav prema odlasku u vrtić. To se pokazalo kao jedan od najvažnijih faktora za uspješnu prilagodbu.


Ispred cijelog kolektiva Dječjeg vrtića Maslačak Belišće želimo dobrodošlicu svoj novoj djeci i roditeljima te Vas pozivamo  da ovo neprocjenjivo iskustvo vrtića prolazimo zajedno surađujući i pomažući jedni drugima kako bi boravak vaše djece u našoj ustanovi bio što kvalitetniji!

Pripremila: Marija Majdenić, mag.psych.