DAN IGARA – 22. rujna Važnost igre za dječji rast i razvoj Konvencija o pravima djeteta, članak 31. „Države-potpisnice priznaju pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, na igru i rekreaciju koji odgovaraju starosti djeteta i na slobodno učešće u kulturnom životu i umjetnostima.“

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on pinterest
Share on email

Igra je prvi način učenja o sebi, drugima i okolini, a ujedno i najvažnija djetetova aktivnost od najranije dobi. Kao takva predstavlja važan dio odrastanja i formiranja osobnosti djeteta.
Od rođenja, dijete istražuje svijet i otkriva svoje mogućnosti. Vrlo je važno omogućiti mu da zadovoljava svoju znatiželju.

Najbolje učimo putem onoga što vidimo, čujemo, kušamo, dodirujemo, njušimo i činimo. Stoga, nije dovoljno da dijete samo sluša i promatra, već i da dodirne, pomiriši, isproba, rastavi, sastavi… doživljajima potiče razmišljanje i zaključivanje što je temelj intelektualnog razvoja.

Kroz igru dijete otkriva sebe i svijet oko sebe, uči i razvija se u svim područjima. Putem motoričkih aktivnosti kao što su skakanje, trčanje, puzanje, penjanje, povlačenje, udaranje lopte, bacanje i sl. dijete stječe motoričke vještine (koordinacija pokreta, gruba i fina motorika).

Pretvaranjem i igranjem uloga kod djeteta se razvijaju kognitivne vještine  (razvoj kritičkog mišljenja, uzročno-posljedično zaključivanje, poticanje mašte i kreativnosti, rješavanje problema). Kroz igru dijete stječe emocionalne (osjećaj zadovoljstva, povezivanje s drugim osobama, učenje o osjećajima i njihovom primjerenom izražavanju) i socijalne vještine (poštivanje pravila igre, čekanje na red, suradnja, dijeljenje, razvijanje odnosa s članovima obitelji, a kasnije i s drugim osobama) što sve doprinosi kasnijim uspješnim međuljudskim odnosima i stvaranju prijateljstava.

Igra je važna i za poticanje govornih vještina kod djeteta pa se tako razgovorom s drugom djecom i odraslima, pjevanjem, recitiranjem i brojalicama širi djetetov rječnik te osnažuje jezično izražavanje. Neizmjeran je utjecaj igre i na djetetovo samopouzdanje, osjećaj sigurnosti i uspjeha, samostalnosti i samokontrole.

Odrasle osobe najbolje će pomoći djeci ukoliko shvate njihovu igru ozbiljnom aktivnošću te se aktivno uključe u nju. Pri tome treba imati na umu da se dijete voli igrati samo pa mu se ne treba nametati, ali također i da se dijete voli igrati s roditeljima pa u skladu s time prihvatiti djetetov poziv u igru i uključivati se u igru kao suigrač – kao „drugo dijete“.

Važno je da odrasle osobe koje brinu o djetetu  osiguraju uvjete za igru (igračke, različiti materijali, prostor i vrijeme) te društvo vršnjaka (vrtić, igralište, susjedstvo).

Kao i u ostalim područjima djetetova života, tako i u igri, treba imati strpljenja i ne raditi umjesto djeteta (npr. slagati kocke), ne požurivati dijete u završavanju igre   te pohvaljivati dijete kada nešto uspije samostalno napraviti.

Roditelji mogu „iskoristiti“ situacije igre s djetetom kako bi ga poučili primjerenom ponašanju, pravilima ponašanja te odnosu prema drugima.

Iz svega navedenoga vidljiva je velika važnost igre za djetetov cjeloviti razvoj, kao i važnost uključivanja roditelja u zajedničku igru s djetetom.

Stoga svakoga dana odvojite vrijeme za igru sa svojim djetetom i neka to bude vrijeme u kojem će vaša pažnja biti rezervirana isključivo za dijete.    

Nikad  nije kasno za učenje i promjene. Počnimo već danas!

Pripremila: Marija Majdenić, mag.psych