DJEČJI CRTEŽ – prozor u dječji emocionalni svijet

Podijeli s prijateljima

Share on facebook
Share on linkedin
Share on twitter
Share on pinterest
Share on email

U vrijeme intenzivnog razvoja govora (između druge i treće godine života) javljaju se i počeci crtanja kod djece. Dijete počinje crtati oponašajući odrasle pri čemu crtanje za njega predstavlja igru te ugodnu aktivnost.

Dječji crtež je sredstvo komunikacije djeteta i okoline
.

Pomoću linija i boja dijete prikazuje i izražava sve ono što ne zna riječima. Likovno izražavanje ovisi o stupnju psihičkog razvoja djeteta pa dječji crtež može biti pokazatelj djetetove zrelosti, a posebno motoričkog i kognitivnog razvoja.

Dječji crtež se može koristiti i za otkrivanje emocionalnih smetnji. Djeca, kao i odrasle osobe, doživljavaju razne emocije, od sreće, tuge, ljutnje, straha do nezadovoljstva.

Sukladno tome imaju i određene emocionalne potrebe kao što su ljubav, toplina i naklonost roditelja.

Ako u sredini u kojoj dijete živi njegove emocionalne potrebe nisu zadovoljene, ono se ne osjeća dobro.

Svoje doživljaje i želje dijete će izraziti kroz crtež pri čemu će ono što ga privlači staviti u prvi plan i obojiti svjetlim bojama, dok će ono prema čemu osjeća odbojnost najčešće crtati maleno i tamnim bojama.

Boje koje dijete odabire pri crtanju nam otkrivaju dječji emocionalni život.

Djeca koja pretežno crtaju toplim bojama (crvenanarančasta i žuta) su spontana, iskrena i osjećajna u odnosu s drugima te vole sudjelovati u igri.  

Djeca koja pretežno crtaju hladnim bojama (crna, smeđa, plava i zelena) kontroliraju ponašanje, ne nameću se drugima i rado se igraju sama, racionalnih su interesa, a kod nekih se može uočiti agresivnost i osvetoljubivost.

Pretjerana upotreba crvene boje može izražavati pretjerano osjećajnu ili pak agresivnu narav.
Pretjerana upotreba žute boje izražava djetinjasto, spontano i osjećajno dijete.
Pretežna upotreba crne boje uvijek znači pomanjkanje osjećaja ili neugodno životno stanje. Takva djeca potiskuju svoje osjećaje i strah, ističu intelektualne interese, često su usamljena i najradije se igraju sami.

Valja naglasiti da treba biti vrlo oprezan pri tumačenju dječjeg crteža jer je teško sa sigurnošću reći da pojedini crtež ili neki njegovi elementi zaista ukazuju na djetetovu emociju.

Tako je moguće da veličina pojedinog člana obitelji djeteta na crtežu govori o njegovoj dominantnosti (možda dijete najviše voli najveće nacrtanog člana ili je on najstroži u odnosu na ostale članove), no također je moguće i da dalekovidnost djeteta ili njegov problem s grafomotorikom utječu na veličinu nacrtanih likova.

Zato je jako važno, pri tumčenju dječjeg crteža, uzeti u obzir dob djeteta, širi kontekst, način na koji dijete crta te kako raspoređuje likove na papiru, ne brzajući sa zaključcima.

Čak i kad uzmemo u obzir sve ove čimbenike, jako je važno i djetetovo tumačenje nacrtanoga te njegova osobna analiza i interpretacija.
Dječji crtež je također dobar način za izražavanje i prevladavanje traumatskih iskustava jer pomaže djetetu otvoriti se.

Dijete još nema dovoljno razvijen rječnik da opiše svoje osjećaje, događaje i iskustva, a ponekad su i ti događaji vrlo stresni pa dijete to niti ne želi.

Crtež je tada „kanal“ putem kojega dijete može iznijeti svoja iskustva, viđenje stvari, želje i konflikte te se osloboditi njihova negativnog djelovanja.

Važno je znati da crtanje djetetu predstavlja aktivnost u kojoj uživa, ali i kroz koju sazrijeva. Stoga nije poželjno da roditelji prigovaraju, usmjeravaju i ispravljaju dijete prilikom crtanja.

Takav pristup „zagušuje“ dječju kreativnost, slobodu, samopouzdanje i radoznalost. Potaknite dijete na crtanje, zajednički maštajte i razgovarajte o nacrtanome.

Stavite djetetov crtež na neko vidljivo mjesto u kući bez obzira kakav on bio. Napišite datum na njega i sačuvajte ga.

Na taj način dijete će dobiti potvrdu da je sposobno i bit će sigurnije u sebe, a vi ćete moći pratiti njegov razvoj.

Ukoliko ipak smatrate kako crtež Vašeg djeteta ne odgovara njegovoj dobi ili Vam se na temelju crteža čini da dijete ima bilo kakvih poteškoća, obratite se stručnjacima.


    
        

Pripremila: Marija Majdenić, mag.psych.